Orofaringealni tubus, pomagalo za otvaranje dišnog puta

Orofaringealni tubus (OPT, usno-ždrijelni tubus, Guedelov tubus, engl. oropharyngeal airway) zakrivljena je plastična cijev koja se kroz usta uvodi u ždrijelo. Kod pacijenta u dubokoj nesvijesti odmiče jezik i meka tkiva ždrijela od stražnje stijenke ždrijela i tako održava prolaz zraka. Ovaj članak opisuje što je tubus, kome je namijenjen i kako se odabire veličina. Tehnika uvođenja korak po korak opisana je u članku Orofaringealni tubus, postupak postavljanja.

Čemu služi

• Sprječava opstrukciju jezikom. U nesvijesti jezik i meka tkiva padaju prema stražnjoj stijenci ždrijela. Tubus prati zakrivljenost jezika i drži ga odmaknutim.
• Olakšava ventilaciju balonom i maskom. Tijekom reanimacije ERC preporučuje započeti osnovnim tehnikama i postupno napredovati prema vještini tima. Orofaringealni tubus s balonom i maskom dio je tog standardnog pristupa, uz supraglotičko pomagalo ili endotrahealni tubus (ERC 2025 – ALS). Vidi Asistirana ventilacija s maskom i samoširećim balonom i Supraglotička pomagala.
• Ne zamjenjuje otvaranje dišnog puta. I s postavljenim tubusom često treba održavati položaj glave ili potiskivati donju čeljust. Vidi Održavanje prohodnosti dišnih putova.
• Ne štiti od aspiracije. Pacijent koji podnosi tubus najčešće nema zaštitne reflekse dišnog puta. Aspirator mora biti spreman, a potrebu za naprednim zbrinjavanjem dišnog puta treba procijeniti.

Građa

• Prirubnica (prsten) ostaje izvan usta i naliježe na usne.
• Ojačani ravni dio leži između zubi ili desni i štiti od zagriza.
• Zakrivljeni dio prati jezik i završava u ždrijelu, iza korijena jezika.
• Tubusi su od plastike, izrađuju se u veličinama od novorođenačke do one za velike odrasle osobe. Brojčane oznake i boje razlikuju se među proizvođačima, pa se veličina uvijek provjerava mjerenjem.

Indikacije

• Duboka nesvijest bez zaštitnih refleksa (ždrijelnog, grkljanskog i refleksa kašlja) i reanimacija. Izostanak odgovora na bolni podražaj s velikom vjerojatnošću znači i izostanak zaštitnih refleksa (HZHM 2018).
• Djeca sa smanjenom sviješću – ERC preporučuje razmotriti oro- ili nazofaringealni tubus odgovarajuće veličine (ERC 2025 – PLS). Vidi Reanimacija djece.
• Zaštita od zagriza endotrahealnog tubusa kod intubiranog pacijenta (QAS 2022).

Kontraindikacije i oprez

• Pacijent pri svijesti i pacijent s očuvanim refleksom povraćanja – kontraindikacija (QAS 2022). Tubus kod takvog pacijenta može izazvati povraćanje i aspiraciju te spazam mišića gornjih dišnih putova, npr. laringospazam. Ako se pri uvođenju pojavi nagon na povraćanje, tubus treba odmah izvaditi (HZHM 2018).
• Stisnuta čeljust, trizmus i konvulzije – tubus nikada ne uvoditi silom. Ako je potrebno, postaviti nazofaringealni tubus. Vidi i Epileptički status.
• Ozljeda glave – podražaj ždrijela pri uvođenju pomagala može povisiti intrakranijski tlak, pa se tubus postavlja samo pacijentu bez refleksa (HZHM 2018). Vidi Ozljeda glave.
• Sadržaj ili strano tijelo u ustima – prije postavljanja pogledati usnu šupljinu i očistiti je. Vidi Aspiracija i čišćenje dišnih putova.

Odabir veličine

Pogrešna veličina može pogoršati opstrukciju. Prevelik tubus može pritisnuti epiglotis, zatvoriti ulaz u grkljan ili izazvati laringospazam (QAS 2022). Prekratak ne dopire iza korijena jezika i može ga potisnuti prema natrag.

Smjernice ERC 2025 (ALS i PLS) ne propisuju način mjerenja, nego navode samo tubus „odgovarajuće veličine” (ERC 2025 – PLS). Mjerenje je opisano u tečajnim priručnicima i lokalnim protokolima:

• Tubus se položi uz lice tako da je prirubnica u razini sjekutića, a vrh pokazuje prema kutu donje čeljusti.
• Kod istih odraslih ispitanika različiti načini mjerenja dali su veličine koje se razlikuju i do 2–3 cm. Svaki način mjerenja zato je samo početna procjena. O konačnoj veličini odlučuje prohodnost dišnog puta i učinkovitost ventilacije nakon postavljanja (Bieliński i sur. 2023).
• U timu je dobro dogovoriti jedan način mjerenja, prema lokalnom protokolu. Priručnik HZHM-a u postupku (pogl. 1) koristi mjerenje od sjekutića do kuta donje čeljusti, a u poglavlju o opremi navodi oba načina.
• Orijentacijski se kod odraslih najčešće koristi veličina 2 za manje, 3 za srednje i 4 za velike odrasle osobe (HZHM 2018). U poglavlju o opremi isti priručnik za odrasle navodi veličine 3–5, što potvrđuje da oznake treba provjeriti na vlastitim tubusima. Brojčane oznake ovise o proizvođaču, pa ih treba provjeriti na tubusima u vlastitom vozilu.
• Kod djece se veličina određuje istim mjerenjem. Razlika je u tehnici uvođenja (bez rotacije), opisanoj u postupku postavljanja.

Tehnika uvođenja ukratko

• Odrasli i starija djeca (prema RCH Melbourne iznad oko 8 godina; prema lokalnom protokolu) – tubus se uvodi konkavnom stranom prema nepcu, a zatim se rotira za 180° (rotacijska ili indirektna tehnika).
• Mala djeca – tubus se uvodi izravno, bez rotacije, konkavnom stranom prema jeziku, pod kontrolom oka i uz lopaticu za potiskivanje jezika (RCH).
• Svi koraci, provjera položaja, vađenje i česte pogreške opisani su u članku Orofaringealni tubus, postupak postavljanja.

Nadzor nakon postavljanja

• Pratiti prolaz zraka, podizanje prsnog koša pri disanju ili ventilaciji, boju kože i SpO₂.
• Pratiti pojavu kašlja, nagona na povraćanje ili buđenja. Tada tubus odmah izvaditi.
• Ako prolaz zraka i uz tubus nije dobar, provjeriti veličinu i položaj glave, aspirirati sadržaj i razmotriti drugo pomagalo.
• Moguće komplikacije su ozljede usana, zubi i sluznice te pogoršanje opstrukcije kod pogrešne veličine ili položaja.

Oprema u hrvatskom HMS-u

Standard opreme HZHM-a predviđa setove usno-ždrijelnih tubusa sa svim veličinama za odrasle i za djecu (NN 12/2025).

Ukratko

• Orofaringealni tubus odmiče jezik od stražnje stijenke ždrijela kod pacijenta u dubokoj nesvijesti, bez zaštitnih refleksa.
• Ne štiti od aspiracije i ne zamjenjuje otvaranje dišnog puta. Aspirator mora biti spreman.
• Kontraindiciran je kod pacijenta pri svijesti ili s očuvanim refleksom povraćanja. Kod stisnute čeljusti ili konvulzija treba postaviti nazofaringealni tubus.
• ERC 2025 ne propisuje način mjerenja. Uobičajeno se mjeri od sjekutića do kuta donje čeljusti, ali svako mjerenje je samo početna procjena.
• Kod odraslih tubus se uvodi rotacijom za 180°, a kod male djece izravno, uz lopaticu.

Izvori

• Soar J i sur.: European Resuscitation Council Guidelines 2025: Adult Advanced Life Support. Resuscitation, 2025;215:110769.
• Djakow J, McBeth Turner N, Skellett S i sur.: European Resuscitation Council Guidelines 2025: Paediatric Life Support. Resuscitation, 2025;215:110767.
• Bieliński J, Jaśkiewicz F, Timler D: Comparing results of three measurement techniques used to determine the size of oropharyngeal airway in adults. Annals of Agricultural and Environmental Medicine, 2023;30(4):715–720.
• The Royal Children’s Hospital Melbourne: Trauma Service – Airway procedures. Paediatric Trauma Manual.
• Queensland Ambulance Service: Clinical Practice Procedures: Airway management – Oropharyngeal airway device. 2022.
• Hrvatski zavod za hitnu medicinu: Izvanbolnička hitna medicinska služba – Priručnik za doktore medicine, poglavlje 1 (Jednostavna pomagala za otvaranje dišnih putova). Zagreb, 2018.
• Hrvatski zavod za hitnu medicinu: Standard medicinske opreme, medicinskih uređaja i pribora za obavljanje djelatnosti izvanbolničke hitne medicine. Narodne novine 12/2025.

Postupke provjeriti prema važećim smjernicama i lokalnom protokolu.