Trovanje gljivama

Ažurirano 27. listopada 2026., 10 min čitanja

Tablica sindroma trovanja gljivama prema vremenu početka simptoma: stupci sindrom, latencija, gljive, glavni znakovi, opasnost; tri skupine – rani početak (do 6 h: gastrointestinalni, muskarinski – cjepače i neke vrste roda Clitocybe, panterinski, psilocibinski), kasni početak (6–24 h: faloidni s lažnim poboljšanjem 24–48 h i zatajenjem jetre nakon 2–6 dana, giromitrinski), vrlo kasni početak (2–20 dana: orelaninski).

U sezoni gljiva, od kasnog ljeta do kasne jeseni, hitne službe redovito dobivaju pozive zbog mučnine, povraćanja i proljeva nakon obroka od samonabranih gljiva. Većina takvih trovanja prolazi bez posljedica. Manji dio, prije svega trovanje zelenom pupavkom (Amanita phalloides), može završiti zatajenjem jetre i smrću, a u početku izgleda kao obična „crijevna viroza”.

Za laike je najvažnije zapamtiti: ako se nakon jela samonabranih gljiva pojave povraćanje ili proljev, odmah potražite liječničku pomoć (194 ili 112) – i onda kad se simptomi pojave tek sljedeći dan ili kad se nakon nekoliko sati osjećate bolje. Sačuvajte ostatke gljiva i jela. Ni kuhanje, ni prženje, ni sušenje ne uništavaju otrov zelene pupavke. Aplikacije za prepoznavanje gljiva nisu pouzdane.

Ključno pravilo: vrijeme od obroka do prvih simptoma

Vrijeme od obroka do početka simptoma (latencija) najvažniji je podatak u anamnezi.

Rani početak (unutar oko 6 sati, najčešće unutar 2 sata) – obično nadražaj probavnog sustava ili kratkotrajni neurološki učinci. Prognoza je uglavnom dobra.
Kasni početak (6–24 sata) – sumnja na amatoksine (zelena pupavka i srodne vrste) ili giromitrin. Potencijalno smrtonosno.
Vrlo kasni početak (2–20 dana) – orelanin iz koprenki (Cortinarius), zatajenje bubrega.

Švicarski toksikološki centar granicu stavlja nešto niže: sumnju na teško trovanje budi već latencija dulja od 4–6 sati.

Iznimke koje treba znati:

Mješovito jelo. Ako je u jelu bilo više vrsta gljiva, rani simptomi jedne vrste mogu prikriti kasno trovanje drugom. Latencija tada nije pouzdana. Ako probavne tegobe nakon mješovitog jela traju dulje od 24 sata, treba misliti i na amatoksine.
Rani simptomi mogu biti teški sami po sebi – muskarinski sindrom (bradikardija, bronhoreja) i panterinski sindrom (delirij, koma, konvulzije kod djece).
Uzastopni obroci. Ako je isto jelo jedeno više puta (ručak, pa ostatci navečer ili sutradan), latenciju je sigurnije računati od prvog obroka.

Sindromi trovanja gljivama

Sindrom	Latencija	Gljive (primjeri)	Glavni znakovi	Opasnost
Gastrointestinalni	30 min – 3 h	mnoge vrste, npr. olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum)	mučnina, povraćanje, proljev; prolazi za 6–24 h	obično mala
Muskarinski	15 min – 2 h	cjepače (Inocybe), neke vrste roda Clitocybe (npr. otrovna brašnjača C. dealbata, bjeljena grlašica C. cerussata)	znojenje, slinjenje, suzenje, bronhoreja, bradikardija, mioza	umjerena; dobra uz atropin
Panterinski (izoksazolski)	30–90 min	panterova muhara (A. pantherina), crvena muhara (A. muscaria)	smetenost, nemir, delirij, halucinacije, ataksija, somnolencija do kome; konvulzije češće kod djece	umjerena; smrt vrlo rijetka
Psilocibinski	15 min – 2 h	Psilocybe i srodne vrste	halucinacije, tjeskoba, tahikardija, midrijaza	obično mala
Faloidni (amatoksini)	6–24 h	zelena pupavka (A. phalloides), smrdljiva pupavka (A. virosa), rebrasta patuljica (Galerina marginata), male štitarke (Lepiota)	jaki vodenasti proljev i povraćanje, dehidracija; lažno poboljšanje nakon 24–48 h; zatajenje jetre nakon 2–6 dana	vrlo velika – smrtonosno
Giromitrinski	6–24 h	rani hrčak (Gyromitra esculenta)	probavne tegobe, depresija ili podražaj SŽS-a, konvulzije, oštećenje jetre, hemoliza	velika
Orelaninski	2–20 dana	planinska koprenka (Cortinarius orellanus), C. rubellus	žeđ, mučnina, bol u slabinama, zatim zatajenje bubrega	velika – trajno oštećenje bubrega

Faloidni sindrom (amatoksini)

Amatoksini su odgovorni za najveći dio smrtnih ishoda trovanja gljivama. Nalaze se u nekim vrstama roda Amanita, Galerina i Lepiota. Smrtonosna doza je vrlo mala – oko 0,1 mg/kg, pa i jedna gljiva može ubiti odraslu osobu (IPCS INCHEM). Otrov je otporan na toplinu i sušenje.

Tijek ima tipične faze (IPCS INCHEM; Tox Info Suisse):

Latencija 6–24 sata (prosječno oko 12 sati) – pacijent nema simptoma.
Probavna faza – nagli, jaki vodenasti proljev, povraćanje i grčevi. Gubitak tekućine može dovesti do hipovolemijskog šoka i poremećaja elektrolita.
Lažno poboljšanje – oko 24–48 sati nakon obroka probavne tegobe se smiruju. Pacijent i obitelj misle da je opasnost prošla, a jetreni enzimi već rastu.
Jetrena faza (2–6 dana) – akutno zatajenje jetre: žutica, koagulopatija, hipoglikemija, encefalopatija, često i zatajenje bubrega. Neki pacijenti trebaju transplantaciju jetre.

Lošiji ishod imaju djeca mlađa od 10 godina i pacijenti kod kojih je liječenje počelo kasno.

Muskarinski sindrom

Kolinergički učinci slični su trovanju organofosfatima, ali bez nikotinskih znakova. Djelotvoran je atropin (Tox Info Suisse; vidi trovanje organofosfatima).

Panterinski (izoksazolski) sindrom

Ibotenska kiselina i muscimol djeluju na središnji živčani sustav. Simptomi su najjači 2–3 sata nakon obroka i obično traju oko 6 sati, ponekad do 24 sata. Liječenje je potporno, uz benzodiazepine kod nemira i konvulzija. Atropin se ne preporučuje (IPCS INCHEM).

Orelaninski sindrom

Zatajenje bubrega pojavljuje se tek nakon nekoliko dana do tri tjedna, pa se bolest često ne poveže s gljivama (Tox Info Suisse). Kod nejasnog akutnog zatajenja bubrega pitati i za gljive jedene u prethodnim tjednima. Mnogi pacijenti trebaju dijalizu, a dio ostaje s trajnim oštećenjem bubrega.

Giromitrinski sindrom

Rani hrčak raste u proljeće. Njegov otrov može izazvati konvulzije otporne na uobičajene antikonvulzive, oštećenje jetre, hemolizu i hipoglikemiju. Ni sušenje ni kuhanje ne uklanjaju otrov potpuno: nakon sušenja može ostati i do polovice, a nakon dvostrukog kuhanja oko petine otrova (Ruokavirasto). U bolnici se kod teških simptoma daje piridoksin (Tox Info Suisse).

Psilocibinski sindrom

Gljive s psilocibinom najčešće se uzimaju namjerno. Pacijenta smiriti u mirnom okruženju, a kod jakog nemira dati benzodiazepin. Pristupiti bez osude i misliti na druge tvari.

Postupak na terenu

Procjena

ABCDE pristup (vidi pristup otrovanom pacijentu), rukavice zbog povraćanog sadržaja i stolice.
Glukoza u krvi kod svakog poremećaja svijesti.
Znakovi dehidracije i šoka: tahikardija, hipotenzija, produljeno kapilarno punjenje, suhe sluznice, oligurija.
Kolinergički znakovi (bradikardija, bronhoreja, mioza) i neurološki znakovi (delirij, konvulzije).

Anamneza – što pitati

Kada je bio obrok i kada su počeli simptomi – zabilježiti točno vrijeme. Pitati i za obroke gljiva u prethodnim danima i tjednima.
Tko je gljive nabrao, za koju su jestivu vrstu mislili, kako su pripremljene, koliko je pojedeno, je li jelo bilo mješovito i jedeno više puta.
Tko je još jeo? Sve te osobe treba pronaći i uputiti na pregled u bolnicu, i ako nemaju simptoma – nazvati ih ili zamoliti obitelj da to odmah učini.
Alkohol, lijekovi, druge tvari.

Ostatci gljiva i jela

Ponijeti u bolnicu sirove ostatke gljiva, otpatke od čišćenja (i iz kante za smeće) i ostatke jela. Spremiti ih odvojeno i označiti. Ako je moguće, sačuvati i uzorak povraćanog sadržaja.
Fotografirati ostatke, osobito cijelu gljivu s donjim dijelom stručka. Fotografija pomaže stručnjaku, ali ne zamjenjuje uzorak.
Pouzdano prepoznavanje vrste može dati samo stručnjak za gljive, a ne aplikacija.

Liječenje

Ne izazivati povraćanje.
Venski put i tekućina: kod dehidracije i hipovolemije balansirani kristaloidi u bolusima uz ponovnu procjenu (vidi hipovolemijski šok). Antiemetik prema protokolu.
Hipoglikemija: glukoza i.v. prema protokolu za hipoglikemiju.
Muskarinski sindrom: atropin i.v. kod izražene bradikardije, bronhoreje ili bronhospazma. Prema monografiji SZO (IPCS) odrasli 2 mg i.v., po potrebi ponoviti svakih 30 minuta (najviše 8 mg), djeca 0,05 mg/kg (IPCS INCHEM). Daljnje doze titrirati prema bronhalnoj sekreciji i bradikardiji te prema lokalnom protokolu.
Nemir, delirij, konvulzije: benzodiazepin (diazepam ili midazolam) prema protokolu (vidi epileptički status).
Prijevoz u bolnicu svih pacijenata s kasnim početkom simptoma, mješovitim jelom ili nepoznatom vrstom gljiva te svih osoba koje su jele isto jelo. Najaviti bolnici sumnju na amatoksine.

Aktivni ugljen

Prema stavu europskog i američkog toksikološkog društva (EAPCCT/AACT), jednokratna doza aktivnog ugljena ne daje se rutinski. Može se razmotriti unutar 1 sata od gutanja potencijalno otrovne količine tvari koju ugljen veže, samo kod budnog i suradljivog pacijenta s očuvanim dišnim putom koji ne povraća; kasnije samo uz savjet Centra za kontrolu otrovanja.

Kod trovanja gljivama to znači:

Kod sumnje na amatoksine aktivni ugljen se u bolnici daje rano i ponavljano, jer amatoksini kruže između jetre i crijeva.
Na terenu se može razmotriti unutar 1 sata kod budnog, suradljivog pacijenta s očuvanim dišnim putom koji ne povraća, osobito kod osoba koje su jele isto jelo, a još nemaju simptoma; kasnije samo uz savjet Centra za kontrolu otrovanja. Prijevoz se zbog ugljena ne odgađa.
Medicinski ugljen (granule) nalazi se na popisu obaveznih lijekova tima T1 (NN 64/2024, čl. 15.).

Bolnički antidoti

U bolnici se kod trovanja amatoksinima primjenjuju silibinin i N-acetilcistein, a kod giromitrina piridoksin. Na terenu se ne daju; u hrvatskom HMS-u nisu na popisu obaveznih lijekova (NN 64/2024). Kod zatajenja jetre razmatra se transplantacija.

Centar za kontrolu otrovanja i stručnjak za gljive

Centar za kontrolu otrovanja (CKO) Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu: 01 2348 342, 24 sata dnevno (IMI). Služba je namijenjena prvenstveno zdravstvenim djelatnicima, ali je otvorena i za građane. Savjet treba zatražiti kod svake nejasne situacije, kod djece i kod odluke o aktivnom ugljenu.

U Hrvatskoj nema javno dostupne dežurne mikološke službe za hitne slučajeve. Gljive mogu odrediti determinatori gljivarskih društava i mikolozi, a o mogućnosti hitne determinacije treba pitati CKO ili bolnicu.

Djeca

Mala djeca najčešće probaju gljivu nađenu u vrtu, parku ili na igralištu, obično u maloj količini.
Zbog male tjelesne mase i mala količina amatoksina može biti opasna, a djeca mlađa od 10 godina imaju lošiju prognozu.
Konvulzije kod panterinskog sindroma češće su kod djece.
Ponijeti cijelu gljivu, zajedno s donjim dijelom, i druge gljive s istog mjesta.
Svako dijete za koje se sumnja da je pojelo divlju gljivu ide na procjenu u bolnicu, uz savjet CKO-a (vidi otrovanja kod djece).

Ukratko

Početak simptoma 6 ili više sati nakon obroka gljiva = sumnja na amatoksine dok se ne dokaže suprotno.
Lažno poboljšanje nakon probavne faze nije ozdravljenje – zatajenje jetre nastaje nakon 2–6 dana.
Kod mješovitog jela rani simptomi ne isključuju opasnu gljivu.
Pronaći sve koji su jeli isto jelo i uputiti ih u bolnicu, i bez simptoma.
Ponijeti ostatke gljiva, otpatke od čišćenja i jela; fotografija pomaže, aplikacija ne.
Na terenu: ABCDE, tekućina, glukoza, atropin kod muskarinskog i benzodiazepin kod panterinskog sindroma; aktivni ugljen ne rutinski.
Centar za kontrolu otrovanja: 01 2348 342 (0–24).

Izvori

Lott C, Karageorgos V, Abelairas-Gomez C i sur.: European Resuscitation Council Guidelines 2025: Special Circumstances in Resuscitation. Resuscitation, 2025;215:110753. DOI: 10.1016/j.resuscitation.2025.110753
American Academy of Clinical Toxicology, European Association of Poisons Centres and Clinical Toxicologists: Position paper: Single-dose activated charcoal. Clinical Toxicology, 2005;43(2):61–87. PubMed 15822758
Tox Info Suisse: Vergiftungen mit Knollenblätterpilzen (Amanita phalloides) und anderen Amatoxin-haltigen Pilzen. Merkblatt, Zürich, stanje ožujak 2019. toxinfo.ch (PDF)
Tox Info Suisse: Phalloides-Syndrom; Muscarin-Syndrom; Pantherina-Syndrom; Gyromitra-Syndrom. Zürich, 2014.
Ruokavirasto (Finnish Food Authority): Report: Nearly one-fifth of toxin remains in false morels despite boiling recommendation. Helsinki. ruokavirasto.fi
Flammer R, Flammer T: Mykologische Notfalldiagnostik. 4. izd., 2023.
Vergiftungsinformationszentrale (VIZ) Österreich: Vergiftung durch Pilze. gesundheit.gv.at, 2026.
Stedtler U, Hermanns-Clausen M: Pilzvergiftungen – die Perspektive der Vergiftungs-Informations-Zentrale Freiburg. Andrias, 2012;19:165–169.
International Programme on Chemical Safety (IPCS): Poisons Information Monographs – Amatoxins; Amanita muscaria, Amanita pantherina. WHO, INCHEM.
Vanooteghem S, Arts J, Decock S i sur.: Four patients with Amanita phalloides poisoning. Acta Gastro-Enterologica Belgica, 2014;77(3). ageb.be
International Programme on Chemical Safety (IPCS): Poisons Information Monograph G028 – Inocybe, Clitocybe, Omphalotus and others. WHO, INCHEM.
Tox Info Suisse: Orellanus-Syndrom. Zürich.
Tran HH, Juergens AL: Mushroom Toxicity. StatPearls, 2023. NCBI Bookshelf NBK537111
Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada: Dostupnost telefonske savjetodavne službe Centra za kontrolu otrovanja. Zagreb, 2022; Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2025.
Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada: Centar za kontrolu otrovanja. imi.hr
Ministarstvo zdravstva RH: Pravilnik o standardima i normativima … hitne medicine i sanitetskog prijevoza. NN 64/2024, čl. 15.

Doze i postupke provjeriti prema važećim smjernicama, uputi o lijeku i lokalnom protokolu. U hitnom slučaju nazovite 194 ili 112.

Zadnja provjera sadržaja: 27. listopada 2026.. Pravila: O portalu

Priručnici

Za informacije o priručnicima pošaljite nam upit.

Pošalji upit