Prva pomoć kod ugriza zmije

U Hrvatskoj žive tri vrste otrovnih zmija, sve iz roda Vipera: poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) i rijetki planinski žutokrug (Vipera ursinii), koji živi samo na visokim planinskim travnjacima (južni Velebit, Lika, Dinara, Kamešnica) i ima slab otrov (HAOP). U Europi se godišnje prijavi oko 8000 ugriza zmija, većinom vipera, i najčešće uzrokuju bol, oteklinu i modrice, a rijetko poremećaj zgrušavanja ili zatajenje organa (ERC 2025 – prva pomoć). U južnoj Hrvatskoj većinu ugriza uzrokuje poskok. U velikoj seriji iz Splita 18 % otrovanja bilo je teško, a umrlo je 0,4 % ugrizenih (Lukšić i sur. 2006). Pregled ostalih otrovnih životinja nalazi se u članku Otrovne životinje u Hrvatskoj.

Prva pomoć – postupak

1. Udaljite se od zmije. Ne pokušavajte je uhvatiti ni ubiti. Ako je sigurno, fotografirajte je mobitelom s udaljenosti.
2. Nazovite 194 ili 112. Hitnu službu treba pozvati kod svakog ugriza otrovne zmije ili zmije za koju niste sigurni je li otrovna (AHA 2024).
3. Smirite osobu i neka miruje. Neka sjedne ili legne i ne hoda – kretanje može ubrzati širenje otrova.
4. Ugrizeni ud držite mirno i imobilizirajte ga (udlaga, marama, jastuk), jer to može usporiti širenje otrova (ERC 2025 – prva pomoć).
5. Skinite prstenje, sat, narukvice i usku odjeću s ugrizenog uda prije nego što nastane oteklina.
6. Zabilježite vrijeme ugriza. Ako imate olovku, označite rub otekline i uz njega napišite vrijeme, kako bi se vidjelo širi li se.
7. Ranu samo pokrijte čistom suhom gazom.
8. Do dolaska hitne službe pratite disanje i stanje svijesti. Ako osoba izgubi svijest i ne diše normalno, započnite oživljavanje.

Što ne raditi

ERC navodi da se ne smije stavljati tlačni zavoj, led ni toplina, ne smije se stavljati podveza, a rana se ne smije zarezivati niti se otrov smije isisavati (ERC 2025 – prva pomoć). Isisavanje (i uređajima) ne uklanja otrov, a podveza je bila neučinkovita ili je pogoršala oštećenje tkiva (AHA 2024).

• Ne zarezivati, ne sisati, ne pržiti i ne paliti ranu.
• Bez podveze, bez tlačnog zavoja, bez leda i grijanja.
• Bez alkohola, masti, biljnih pripravaka i „elektrošokova”.
• Ne davati acetilsalicilnu kiselinu ni ibuprofen – mogu pojačati krvarenje.
• Ne odgađati prijevoz u bolnicu.

Zašto ne tlačni zavoj? Tlačna imobilizacija može koristiti kod ugriza zmija iz porodice Elapidae (npr. kobre, mambe i mnoge australske zmije), čiji otrov djeluje neurotoksično i ne izaziva oteklinu. Prema ERC-u, za europske vipere dovoljna je jednostavna imobilizacija uda bez kompresije – u izvorniku: „viper envenomation’s require simple limb immobilisation without compression” (ERC 2025 – prva pomoć).

Učinci otrova europskih vipera

Lokalni učinci (najčešći): jaka bol, oteklina koja se širi prema trupu, modrice, a kasnije mjehuri ispunjeni krvlju i oštećenje tkiva. Kod jače otekline može nastati sindrom odjeljka.

Opći (sistemski) učinci: mučnina, povraćanje, proljev i bol u trbuhu obično su prvi znaci sistemskog otrovanja. Mogu nastati i zbog straha i vazovagalne reakcije, pa sami nisu dokaz teškog otrovanja. Otrov poskoka može izazvati krvarenje, oštećenje tkiva i neurotoksične učinke (Di Nicola i sur. 2024). Teško otrovanje očituje se hipotenzijom i šokom, poremećajem zgrušavanja te rijetko zatajenjem organa.

Anafilaksija: nekoliko minuta nakon ugriza može nastati anafilaktička reakcija, i kod osoba koje nikad prije nisu bile ugrizene. Liječi se kao svaka anafilaksija – adrenalinom i.m. (Di Nicola i sur. 2024); vidi Anafilaksija.

Djeca imaju veći rizik teškog otrovanja jer na manju tjelesnu masu dolazi ista količina otrova.

Na terenu se ne može pouzdano procijeniti koliko je otrova uneseno ni kako će se otrovanje razvijati, pa svaku ugrizenu osobu treba pregledati u bolnici.

Zbrinjavanje – hitna medicinska služba

1. Sigurnost mjesta; zmiju ne loviti.
2. ABCDE pregled, monitoring (EKG, krvni tlak, SpO₂), kisik prema SpO₂.
3. Imobilizirati ud udlagom, bez kompresije; tijesne predmete skinuti. Ako se razvije izražena oteklina, ud se može blago podignuti.
4. Označiti rub otekline s vremenom i mjeriti opseg uda na nekoliko mjesta iznad ugriza; ponavljati svaki sat (Di Nicola i sur. 2024).
5. Venski put. Kod hipotenzije nadoknada kristaloidima prema protokolu za šok.
6. Anafilaksija: adrenalin i.m. prema članku Anafilaksija.
7. Analgezija: paracetamol; kod jake boli opioid, uz oprez kod znakova neurotoksičnosti. Izbjegavati nesteroidne protuupalne lijekove (diklofenak, ibuprofen, ketoprofen) zbog rizika krvarenja (Di Nicola i sur. 2024). Paracetamol, morfin i fentanil na popisu su obaveznih lijekova Tima 1 (NN 64/2024).
8. Prijevoz u bolnicu svake ugrizene osobe i najava. Podatak o vremenu ugriza, fotografiju zmije i tijek otekline predati u bolnici.

Antiotrov (antiserum, antiviperin) je jedino specifično liječenje (WHO 2026). Hitne medicinske službe u Hrvatskoj imaju antiviperin i koriste ga prema lokalnom protokolu, uz praćenje i spremnost za liječenje anafilaksije. U bolnici se provjerava i zaštita od tetanusa. Ako se u prvim satima ne pojave znakovi otrovanja, prema talijanskom vodiču dovoljno je 6–8 sati opservacije (Di Nicola i sur. 2024).

Sprječavanje

• U prirodi nositi visoku zatvorenu obuću i duge hlače.
• Gledati kamo se staje i sjeda; ne posezati rukom u pukotine stijena, suhozide i hrpe kamenja ili drva.
• Ne dirati zmije, ni one koje izgledaju mrtve.
• Noću koristiti svjetiljku.

Ukratko

• U Hrvatskoj su otrovni poskok i riđovka, a na visokim planinama i rijetki planinski žutokrug; većina ugriza uzrokuje lokalnu bol i oteklinu, a teško otrovanje je rjeđe, ali moguće.
• Smiriti, mirovati, imobilizirati ud, skinuti prstenje i nazvati 194 ili 112.
• Ne zarezivati, ne sisati, bez podveze, bez tlačnog zavoja, bez leda i topline.
• Za bol paracetamol; ne davati acetilsalicilnu kiselinu ni ibuprofen.
• Pratiti oteklinu (oznaka i vrijeme), pratiti znakove šoka i anafilaksije.
• HMS ima antiviperin i koristi ga prema lokalnom protokolu. Svaku ugrizenu osobu treba prevesti u bolnicu.

Izvori

• Djärv T, Rogers J, Semeraro F i sur.: European Resuscitation Council Guidelines 2025: First Aid. Resuscitation, 2025;215 Suppl 1:110752.
• Hewett Brumberg EK, Douma MJ, Alibertis K i sur.; American Heart Association and American Red Cross: 2024 American Heart Association and American Red Cross Guidelines for First Aid. Circulation, 2024;150(24):e519–e579.
• Di Nicola MR, Crevani M, Avella I i sur.: A Guide to the Clinical Management of Vipera Snakebite in Italy. Toxins, 2024;16(6):255.
• Lukšić B, Bradarić N, Prgomet S: Venomous snakebites in southern Croatia. Collegium Antropologicum, 2006;30(1):191–197.
• Jelić D, Baškiera S: Program monitoringa – planinski žutokrug (Vipera ursinii). Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, projekt NATURA MANMON, 2014.
• World Health Organization: Snakebite envenoming – fact sheet. WHO, 2026.
• Ministarstvo zdravstva RH: Pravilnik o standardima i normativima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine i djelatnosti sanitetskog prijevoza. Narodne novine 64/2024.

U hitnom slučaju nazovite 194 ili 112.