Smrzotine i ozebline – prva pomoć i izvanbolnički postupak

Smrzotina je ozljeda tkiva nastala smrzavanjem. Najčešće stradaju prsti ruku i nogu, nos, uši i obrazi. Rizik raste kod dugog boravka na hladnoći ispod 0 °C, a osobito ispod −15 °C i uz vjetar (WMS 2024), kod mokre odjeće i obuće, tijesnih cipela, iscrpljenosti, alkohola, pušenja i bolesti krvnih žila. Prva pomoć na terenu može odlučiti hoće li pacijent sačuvati prste – ali samo ako se izvodi pravilno. Pogrešni „narodni” postupci, poput trljanja snijegom ili grijanja uz peć, ozljedu pogoršavaju.

Početno smrzavanje, smrzotina i ozljede hladnoćom bez smrzavanja

Početno smrzavanje (engl. frostnip)

Površinska, reverzibilna ozljeda bez smrzavanja tkiva. Koža je blijeda, utrnula ili trnci bockaju, najčešće na obrazima, nosu i ušima. Nakon zagrijavanja tegobe prolaze, obično za desetak minuta, i nema gubitka tkiva (AAFP 2019). Početno smrzavanje je znak upozorenja: tko ga je dobio, izložen je riziku smrzotine.

Smrzotina (engl. frostbite)

U tkivu nastaju kristali leda. Smrznuto tkivo je tvrdo, blijedo i bez osjeta. Dubina ozljede često se može procijeniti tek nakon zagrijavanja.

Za teren je dovoljna podjela u dvije skupine:

• površinska smrzotina (1. i 2. stupanj) – očekuje se mali ili nikakav gubitak tkiva;
• duboka smrzotina (3. i 4. stupanj) – očekuje se gubitak tkiva (WMS 2024).

U bolnici se koristi i podjela prema tome dokle se proksimalno proteže promjena boje na prstima (Cauchyjevi stupnjevi), koja pomaže procijeniti rizik amputacije.

Ozljede hladnoćom bez smrzavanja (kratko)

• Rovovsko ili imerzijsko stopalo (engl. trench foot, immersion foot) nastaje kod dugotrajnog boravka u mokroj, hladnoj obući iznad 0 °C, obično 2–3 dana. Stopalo je najprije utrnulo i blijedo („kao da se hoda po drvenim kladama”), a nakon zagrijavanja crveno, otečeno i jako bolno. Postupak: suho i toplo okruženje, stopalo podignuti i ostaviti da se osuši na sobnoj temperaturi. Za razliku od smrzotine, ne zagrijava se brzo, jer to može pogoršati ozljedu. Ne hodati na ozlijeđenom stopalu.
• Ozebline (perniones, engl. chilblains) – crvene do ljubičaste, otečene promjene na prstima ruku ili nogu, praćene svrbežom, trncima i bolom, unutar 24 sata od izlaganja vlažnoj hladnoći. Obično prolaze same za nekoliko tjedana; važni su zaštita od hladnoće i prestanak pušenja.

Najprije: hipotermija

Smrzotine se često javljaju zajedno s pothlađenošću. Umjerena i teška hipotermija liječe se prije smrzotine, a blaga istodobno (WMS 2024). Pacijenta zaštititi od hladnoće, vjetra i hladne podloge, mokru odjeću zamijeniti suhom i pokriti ga (ERC 2025). Detaljno o prepoznavanju i postupku u članku hipotermija.

Prva pomoć – za svakoga

Što učiniti

1. Maknuti osobu s hladnoće – u zaklon, toplu prostoriju, vozilo.
2. Skinuti mokru odjeću i obuću ako je to moguće bez ozljeđivanja, zamijeniti suhom. Skinuti prstenje, satove i sve što steže, jer će dio oteći.
3. Kod početnog smrzavanja dio zagrijati toplinom tijela: dlanove staviti na lice ili uši, prste ruku pod pazuh ili na trbuh.
4. Smrzotinu zagrijati u toploj vodi 37–39 °C – ali samo ako se dio nakon toga može održati toplim (vidi dolje).
5. Dati ibuprofen protiv boli i upale (vidi dolje).
6. Nakon zagrijavanja dio osušiti tapkanjem, staviti suhi, labavi, mekani zavoj i gazu između prstiju.
7. Zagrijani dio podignuti iznad razine srca.
8. Kod smrzotine potražiti liječničku pomoć; kod duboke ili opsežne smrzotine nazvati 194 ili 112.

Što ne raditi

• Ne trljati i ne masirati – kristali leda dodatno oštećuju tkivo.
• Ne trljati snijegom i ne stavljati led.
• Ne grijati uz vatru, peć, grijalicu, sušilo za kosu ni na vrućem kamenu – utrnulo tkivo ne osjeća vrućinu i lako nastaje opeklina.
• Ne odmrzavati ako postoji rizik ponovnog smrzavanja – smrzavanje nakon odmrzavanja uzrokuje mnogo veće oštećenje.
• Ne bušiti krvave mjehure i ne skidati kožu s mjehura.
• Ne hodati na odmrznutom stopalu.

Zagrijavanje u vodi – korak po korak

• Voda 37–39 °C, po mogućnosti izmjerena termometrom (WMS 2024). Ako termometra nema, osoba koja pomaže drži svoju neozlijeđenu ruku u vodi najmanje 30 sekundi – voda mora biti ugodno topla, a ne vruća.
• Smrznuti dio potpuno uroniti, bez dodira sa stijenkom posude. Vodu lagano miješati; kad se ohladi, doliti toplu vodu (dio izvaditi dok se dolijeva) ili koristiti dvije posude naizmjence.
• Zagrijavanje traje obično oko 30 minuta, ponekad dulje. Završeno je kad koža postane mekana i podatna, a boja crvena ili ljubičasta.
• Zagrijavanje je vrlo bolno – zato je analgezija važna.
• Ako tople vode nema, dio zagrijavati sporije toplinom tijela (pazuh, trbuh). Ako se smrznuti dio putem spontano odmrzne, to je prihvatljivo – samo ne smije ponovno smrznuti.

Ibuprofen

Prema smjernicama WMS-a ibuprofen se kod smrzotine daje već na terenu: 12 mg/kg na dan, podijeljeno u dvije doze (za odraslu osobu od 70 kg to je oko 400 mg dvaput na dan). Najveća dnevna doza je 2400 mg. Ne davati kod kontraindikacija navedenih u uputi o lijeku (npr. alergija na protuupalne lijekove, krvarenje iz probavnog sustava); u nedoumici se savjetovati s liječnikom ili ljekarnikom.

Izvanbolnički postupak – za profesionalce

Procjena

• ABCDE i mjerenje tjelesne temperature. Prvo zbrinuti hipotermiju i ozbiljne ozljede.
• Procijeniti opseg i zahvaćene dijelove, okolnosti i vrijeme izlaganja i odmrzavanja – to vrijeme određuje mogućnosti bolničkog liječenja.
• Smrznuto tkivo se na terenu ne može pouzdano svrstati u površinsko ili duboko; procjena je pouzdanija nakon zagrijavanja.

Liječenje

• Analgezija: NSAR ili opioidi prema jačini boli (zagrijavanje je izrazito bolno). Uz to ibuprofen 12 mg/kg na dan u dvije doze, najviše 2400 mg/dan, ako nema kontraindikacija.
• Tekućina: budnom pacijentu koji ne povraća peroralno; inače i.v. Tekućinu i.v. zagrijati (najmanje 37 °C, po mogućnosti 40–42 °C) i davati u manjim bolusima (npr. 250 ml) kako se ne bi hladila u sustavu.
• Kisik kod izolirane smrzotine samo kod hipoksije (prema WMS-u SpO₂ < 88 %) ili na velikoj nadmorskoj visini. Ako je pacijent i pothlađen ili teško bolestan, vrijedi uobičajeni cilj SpO₂ 94–98 % (BTS 2017).
• Zagrijavanje u vodi 37–39 °C ako tkivo nije odmrznuto, a ponovno smrzavanje nije moguće. Već potpuno odmrznut dio nije potrebno dodatno zagrijavati.
• Mjehuri: bistre, napete mjehure koji bi tijekom prijevoza puknuli smije se aspirirati iglom i pokriti suhim zavojem; krvave mjehure ne aspirirati i ne debridirati.
• Zavoj: suha, obilna gaza, uključujući prostor između prstiju; cirkularni zavoj labavo zbog otekline.
• Elevacija iznad razine srca, imobilizacija, zaštita od pritiska.
• Tetanus: provjeriti cijepni status; profilaksa prema važećim smjernicama (u bolnici ili prema lokalnom protokolu).
• Antibiotici se rutinski ne daju.

Prijevoz i vremenski prozor

Pacijente s dubokom ili opsežnom smrzotinom što ranije prevesti u bolnicu koja može provesti specifično liječenje, po mogućnosti uz prethodnu najavu.

Informativno, liječenje u bolnici:

• Trombolitik (tPA) – kod teških smrzotina s rizikom amputacije, unutar 24 sata od ozljede ili odmrzavanja; najbolji rezultati unutar 12 sati. Prema jednoj studiji svaki sat odgode smanjuje izglede za spašavanje prsta za oko 28 % (WMS 2024). Na terenu se ne primjenjuje.
• Iloprost i.v. – kod dubokih smrzotina, što ranije, idealno unutar 48 sati, a najkasnije do 72 sata nakon zagrijavanja. Prednost ima kad je tPA kontraindiciran ili je prijevoz dug.
• Odluku o lijeku, dozi i dijagnostici (scintigrafija, angiografija) donosi bolnički tim.

Ne amputirati rano

Granica mrtvog tkiva može se jasno razgraničiti tek za 1–3 mjeseca (WMS 2024). Amputacija se odgađa do potpunog razgraničenja, osim kod infekcije sa sepsom. Crni, „mumificirani” izgled prstiju u prvim tjednima ne znači da je sve izgubljeno.

Ukratko

• Početno smrzavanje je površinsko i prolazno; smrzotina je smrzavanje tkiva – površinska (1.–2. stupanj) ili duboka (3.–4. stupanj).
• Najprije hipotermija, zatim smrzotina.
• Ne trljati, ne snijegom, ne uz vatru ili grijalicu, ne odmrzavati ako se dio može ponovno smrznuti.
• Zagrijavanje u vodi 37–39 °C, obično oko 30 minuta, dok koža ne postane mekana i crvena ili ljubičasta.
• Ibuprofen 12 mg/kg na dan u dvije doze (najviše 2400 mg/dan), suhi labavi zavoj, gaza između prstiju, elevacija.
• Krvave mjehure ne dirati; provjeriti zaštitu od tetanusa.
• Duboku smrzotinu rano prevesti – tPA unutar 24 h, iloprost do 72 h; amputacija se ne radi rano.

Izvori

• McIntosh SE, Freer L, Grissom CK, Rodway GW, Giesbrecht GG, McDevitt M i sur.: Wilderness Medical Society Clinical Practice Guidelines for the Prevention and Treatment of Frostbite: 2024 Update. Wilderness & Environmental Medicine, 2024;35(2):183–197. DOI: 10.1177/10806032231222359
• Djärv T, Rogers J, Semeraro F i sur.: European Resuscitation Council Guidelines 2025: First Aid. Resuscitation, 2025;215:110752. DOI: 10.1016/j.resuscitation.2025.110752
• Lott C, Karageorgos V, Abelairas-Gomez C i sur.: European Resuscitation Council Guidelines 2025: Special Circumstances in Resuscitation. Resuscitation, 2025;215:110753. DOI: 10.1016/j.resuscitation.2025.110753
• Rathjen NA, Shahbodaghi SD, Brown JA: Hypothermia and Cold Weather Injuries. American Family Physician, 2019;100(11):680–686. aafp.org
• O’Driscoll BR, Howard LS, Earis J, Mak V: BTS guideline for oxygen use in adults in healthcare and emergency settings. Thorax, 2017;72(Suppl 1):ii1–ii90. DOI: 10.1136/thoraxjnl-2016-209729

U hitnom slučaju nazovite 194 ili 112. Doze i postupke provjeriti prema važećim smjernicama, uputi o lijeku i lokalnom protokolu.