Skrb nakon intubacije (12.)

Nakon osiguravanja dišnih putova i stabilizacije endotrahealne cijevi, počinje post-intubacijska skrb za pacijenta. Ova skrb uključuje kontinuirano praćenje vitalnih parametara, primjenu lijekova za održavanje razine svijesti pacijenta i neuromuskularne blokade, te mehaničku ventilaciju.

Tijekom postupka i prijevoza do zdravstvene ustanove, pacijent ostaje pod stalnim nadzorom, te se provode odgovarajući postupci prema potrebi. Kontinuirano praćenje pacijenta uključuje procjenu njihove razine svijesti, disanja, EKG praćenje, pulsa, NIBP (neinvazivno mjerenje krvnog tlaka), SpO2 (saturacija arterijske krvi kisikom) i EtCO2 (endotrahealni sadržaj ugljičnog dioksida).

Tijekom prijevoza i kako bi se održala razina svijesti i neuromuskularne blokade pacijenta, primjenjuju se sedativi i duže djelujući relaksansi prema potrebi, koji su prethodno pripremljeni.

Nakon uspješne intubacije, pacijent se povezuje s mehaničkim ventilatorom i ventilira prema postavljenim parametrima od strane liječnika.

Budući da je pacijent sediran i opušten te nema pokušaja spontanog disanja, koristi se kontrolirana obvezna ventilacija. U mehaničkoj ventilaciji kontrolirane obvezne ventilacije (VC CMV), postavljena zapremina udahnutog zraka isporučuje se pacijentu s postavljenom frekvencijom. Udisanje završava kada se isporučena zapremina (udarna zapremina) zraka i kisika (6-8 ml/kg tjelesne težine pacijenta) isporuči.

Ovaj način ventilacije uključuje mehanizme za sprječavanje ozljeda pluća uzrokovanih mehaničkom ventilacijom. Pretjerana isporučena zapremina može dovesti do volutraume, dok pretjerani tlak može uzrokovati barotraumu.

U ventilaciji pod pritiskom, udisanje je određeno pritiskom i trajanjem udisanja. Mješavina plinova isporučuje se plućima pod stalnim pritiskom. Protok nije uvijek isti; na početku je veći i postupno se smanjuje na temelju punjenja plinova u plućima, povećanog otpora u dišnim putovima i plućne elastičnosti.

Pri prijevozu pacijenta do zdravstvene ustanove potrebno je uskladiti se s hitnom službom, navodeći očekivano vrijeme dolaska, te osigurati potrebnu opremu i ljudske resurse kako bi pacijent odmah mogao primiti očekivanu medicinsku skrb.

Nakon intubacije, skrb o pacijentu ključna je kako bi se održali sigurni i učinkoviti dišni putevi te zaštitile respiratorne funkcije. Evo nekoliko ključnih koraka u skrbi o pacijentu nakon intubacije:

1. Potvrda položaja cijevi: Prvo je potrebno potvrditi da je endotrahealna cijev ispravno postavljena u dušnik. To se može učiniti auskultacijom pluća kako bi se osiguralo da se čuje zrak u plućima, a ne u želucu. Također se može koristiti kapnograf/kapnometar za mjerenje izdisanog ugljičnog dioksida kako bi se potvrdio ispravan položaj cijevi u dušniku.
2. Fiksacija tubusa: Endotrahealni tubus treba sigurno fiksirati kako bi se spriječilo njezino pomicanje iz dušnika. Koristite posebne trake ili uređaje za fiksaciju kako biste osigurali stabilnost.
3. Povezivanje na ventilator: Povežite endotrahealnu cijev s ventilatorom ili uređajem za mehaničku ventilaciju. Postavite parametre ventilacije prema potrebama pacijenta, uključujući frekvenciju disanja, udarnu zapreminu i tlak.
4. Praćenje vitalnih znakova: Kontinuirano pratite vitalne znakove pacijenta, uključujući zasićenje kisikom (SpO2), krvni tlak, puls i kapnografiju. Ovi podaci pomoći će procijeniti učinkovitost ventilacije i opće stanje pacijenta.
5. Održavanje anestezije ili sedacije: Većina intubiranih pacijenata bit će pod anestezijom ili sedacijom kako bi se spriječila nelagodnost i refleksi. Lijekovi se neprestano prilagođavaju kako bi se održala adekvatna razina anestezije ili sedacije.
6. Sprječavanje komplikacija: Treba biti svjestan mogućih komplikacija nakon intubacije, poput pneumotoraksa, aspiracije, ozljeda glasnica i drugih. Poduzmite mjere kako biste ih spriječili.
7. Sprječavanje aspiracije želučanog sadržaja: Posebna pažnja treba se posvetiti sprječavanju aspiracije želučanih sadržaja u dišne puteve. To je posebno važno kod pacijenata s povećanim rizikom od regurgitacije ili gastroezofagealnog refluksa.
8. Komunikacija: Ako je moguće, komunicirajte s pacijentom ili njegovom obitelji kako biste pružili informacije i podršku.
9. Kontinuirana procjena i skrb: Nastavite pratiti pacijenta i osigurati njegovo blagostanje. Potrebe pacijenata se mijenjaju, stoga je važno da se skrb neprestano prilagođava.

Skrb nakon intubacije zahtijeva timski rad i pažljivu pozornost na detalje kako bi se osigurala sigurnost i dobrobit pacijenta tijekom razdoblja intubacije.