Dijagnosticiranje trovanja kod djece zahtijeva brz i precizan pristup kako bi se identificirao uzrok i započelo odgovarajuće liječenje. Evo koraka koji se obično provode u dijagnostičkom postupku kod trovanja djece:

1. Anamneza (Povijest bolesti)
   • Identifikacija tvari: Pokušajte saznati što je dijete unijelo, udahnulo ili s čime je došlo u kontakt. Ovo može uključivati pitanja roditeljima ili skrbnicima o dostupnim kemikalijama, lijekovima i biljkama u kućanstvu.
   • Vrijeme izlaganja: Utvrdite kada je došlo do izlaganja otrovu i koliko je vremena prošlo od tada.
   • Količina: Pokušajte odrediti količinu unesene ili udahnute tvari.
2. Fizikalni Pregled
   • Vitalni znakovi: Provjerite disanje, puls, krvni tlak i temperaturu djeteta.
   • Opći izgled: Provjerite svijest, boju kože, prisutnost osipa ili opekotina.
   • Specifični simptomi: Obratite pažnju na specifične simptome kao što su mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, poteškoće s disanjem, zbunjenost i napadaji.
3. Laboratorijske Pretrage
   • Krvne pretrage: Analiza krvi može pomoći u otkrivanju razine otrova u organizmu, funkcije jetre i bubrega, razine elektrolita i kiselo-bazne ravnoteže.
   • Mokraća: Analiza urina može otkriti prisutnost određenih otrova ili njihovih metabolita.
   • Toksiološke pretrage: Specifični testovi za identifikaciju otrova, uključujući droge, alkohol, pesticide i teške metale.
4. Dijagnostičke Slike
   • RTG (rentgen): Može pomoći u identificiranju prisutnosti stranih tijela u tijelu, posebno ako se sumnja na gutanje.
   • Ultrazvuk: Koristi se za procjenu abdominalnih organa i može pomoći u otkrivanju komplikacija.
5. EKG (Elektrokardiogram)
   • Srčana aktivnost: EKG može otkriti promjene u srčanoj aktivnosti uzrokovane određenim otrovima koji utječu na srčani ritam.
6. Specifični Testovi
   • Plinovi u krvi: Analiza arterijske krvi za provjeru razine kisika i ugljičnog dioksida.
   • Pulsna oksimetrija: Mjerenje zasićenosti kisikom u krvi.
7. Konzultacije
   • Toksikolog: Konzultacija s toksikologom može biti korisna za specifične smjernice o liječenju.
   • Pedijatar: Pedijatar će koordinirati liječenje i daljnju skrb za dijete.

Pristup liječenju nakon dijagnoze

• Dekontaminacija: Ovisno o vrsti otrova, dekontaminacija može uključivati pranje kože, ispiranje očiju ili ispiranje želuca.
• Antidot: Primjena specifičnog antidota ako je poznat otrov i dostupan antidot.
• Podržavajuća Terapija: Liječenje simptoma kao što su podrška disanju, rehidracija, korekcija elektrolitske neravnoteže i liječenje napadaja.
• Praćenje: Kontinuirano praćenje vitalnih znakova i laboratorijskih nalaza za procjenu učinkovitosti liječenja i napredovanja oporavka.

Pravovremena i precizna dijagnoza ključna je za učinkovito liječenje trovanja kod djece. Ako sumnjate na trovanje, hitno potražite medicinsku pomoć.