Utapanje je jedan od vodećih uzroka smrtnosti u dječjoj dobi. Najveće rizične skupine su djeca do pet godina starosti te dječaci u dobi od 15-19 godina starosti.

Što je utapanje?

Utapanje se definira kao događaj koji nastaje zbog potapanja u tekućem mediju, što za posljedicu ima respiratornu ugroženost, prema Svjetskom kongresu o utapanju iz 2002. godine u Amsterdamu.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, utapanje je treći vodeći uzrok nenamjernih ozljeda u svijetu, s udjelom od 7% u skupini ozljeda. U svijetu godišnje od utapanja umre oko 372 000 osoba. Najviše stradalih, njih 90% je u gospodarski slabo i srednje razvijenim državama svijeta. Utapanje je među deset vodećih uzroka smrti u djece i mladih. Mala djeca i muške odrasle osobe su pod najvećim rizikom. Utapanje je u Hrvatskoj u zadnjem petogodišnjem razdoblju (2009. – 2013.) četvrti uzrok smrtnosti od nenamjernih ozljeda iza padova, prometnih nesreća i otrovanja s oko sto umrlih osoba godišnje i prosječnom stopom od 2.3 /100 000.  izvor: Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Patofiziologija utapanja

Prilikom utapanja dolazi do produžene hipoksije sa posljedicom razvoja acidoze. Kod utapanja dolazi do zadržavanja daha i apneje, a ako hipoksemija potraje dolazi do gubitka svijesti i kardiovaskularnh poremećaja bez aspiracije tekućine. Kod pokušaja disanja dolazi do ulaska tekućine u dišne puteve. Doticaj tekućine sa epiglotisom dovodi do laringospazma, laringospazam brzo prolazi i dolazi do ulaska tekućine.

       Jedan određeni dio utopljenika zadržava taj laringospazam (10 – 20 %) do potpunog srčanog zastoja pa se u njihvim dišnim putevima nalazi minimalna količina tekućine.
       “Ronilački refleks” može se pojaviti kod utapanja male djece u hladnijoj vodi od 20ºC s nastupom apneje, bradikardije i vazokonstrikcije perifernih krvnih žila.
Uslijed produžene hipoksemije dolazi do gubitka svijesti a ireverzibilne promjene na središnjem živčanom sustavu dolaze u roku 4-6 minuta. Ako dođe do hipotermije prije hipoksemije, smatra se zaštitinim faktorom za SŽS.
Čimbenici koji utječu na ishod liječenja te u procjeni provedbe terapije:
  • dob utopljenika
  • vrijeme provedeno ispod vode
  • temperatura vode
  • stupanj kontaminacije
  • pridružene ozljede
  • povijest bolesti
  • vrijeme i način spašavanja
  • odgovor na inicijalnu reanimaciju

LIJEČENJE

  • Provjerite sigurnost i otklonite opasnost
  • Rani osnovni postupci održavanja života (BLS)
  • Umjetno disanje se može provoditi još u vodi za vrijeme spašavanja dok za masažu to nije slučaj jer podloga na kojoj se nalazi unesrećena osoba treba biti tvrda
  • Izvlačenje iz vode treba provoditi u horizontalnom položaju (vertikalan položaj može dovesti kardiovaskularnog kolapsa zbog gubitka dotad ravnomjerno raspoređenog tlaka)
  • Uvijek sumnjati na ozljede kralježnice (imobilizacija, neutralan položaj glave i vrata)
  • ABCDE pristup ( osigurati dišni put, adekvatna oksigenacija i ventilacija)
  • Prilikom provjere dišnog puta provjeriti i odstraniti moguće opstrukcije
  • Dati kisik 100%
  • Kod hipotermije pripaziti na specifičnosti
  • Neurološka procjena (GCS)
  • Pregled djeteta
  • Nadzor vitalnih znakova (srčani ritam, spO2, krvni tlak, temperatura i ostalo)
  • Sekundarni pregled (sve ozljede)
  • Labaratorijske pretrage (KKS, urea, kreatinin, GUK, elektroliti, ABS, koagulogram, toksikološke pretrage)
  • RTG/CT  te ostalo ovisno o ozljedama