Anafilaksija je generalizirana ili sistemska reakcija preosjetljivosti koja može biti po život opasna. Može biti uzrok kardijalnom arestu kao potencijalno reverzibilan uzrok. Do razvoja može doći unutar nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Uslijed kemijskih tvari može doći do širenja krvnih žila, samim time dolazi do pada krvnog tlaka. Disanje može biti otežano kao posljedica suženja dišnog puta.
Najčešći uzroci alergijskih reakcija su:
- ubodi kukaca (ose, stršljeni, pčele, mravi)
- razna hrana (sve je više alergijskih reakcija na hranu)
- lijekovi (antibiotici, kontrastna sredstva koja se primjenjuju intravenozno, aspirin, protuupalni lijekovi i sl.)
KAKO PREPOZNATI ALERGIJSKU REAKCIJU:
- crveni osip praćen svrbežom ili podignutim crvenim dijelovima kože (urtike)
- crvenilo, cvrbež i suzenje očiju
- otečene šake, lice i stopala
- bolovi u trbuhu, povraćanje i mučnina
- otežano do vrlo teško disanje, bronhospazam, stridor
- blijeda ili zajapurena koža
- smetenost, nemir
- prestrašenost
- otečene usne, jezik, grlo
- opće loše stanje
- znakovi šoka
- poremećaj ili gubitak svijesti
- respiratorni ili srčani zastoj
PRVA POMOĆ, ZBRINJAVANJE
Ako ste laik u medicinskom zbrinjavanju pozovite što prije hitnu medicinsku pomoć ili nekog pošaljite da to uradi umjesto vas. Potrebno je osobu smjestiti u udoban položaj (položaj s povišenim ili uspravljenim uzglavljem radi olakšavanja disanja)
- dati 100 % kisik s visokim protokom (15 l/min.)
- ako je moguće odstraniti alergen
- dati adrenlin svima sa znakovima šoka, otečenim sluznicama dišnog puta, stridoroznim disanjem i zvižducima, cijanozom, tahikardijom. Adrenalin se daje u omjeru 1:1000 intramuskularno
- stariji od 12 godina i svi odrasli (500 µg intramuskularno ili 0,5 ml)
- stariji od 6 godina do 12 g. (300 µg intramuskularno ili 0,3 ml)
- stariji od 6 mjeseci do 6 godina starosti (150 µg intramuskularno ili 0,15 ml)
- mlađi od 6 mjeseci starosti (150 µg intramuskularno ili 0,15 ml)
- primjena adrenalina venski je u omjeru 1:1000 ali može biti potencijalno opasna pa se treba primjenjivati kod pacijenata s izrazitim znakovima šoka
- sigurnija je primjena adrenalina u omjeru 1:100 000 a omogućuje i finiju titraciju
- EKG monitoring
- nadoknada volumena (20 ml/kg kod djece i 500-1000 ml kod odraslih)
- ako nije moguće ostvariti venski put preporučuje se intraosalni put
- primjena H1 antihistaminika (kloropiramin 4 mg peroralno ili 10-20 mg polako venski)
- dati kortikostereoide
- salbutamol 5 mg u nekoliko navrata ako je potrebno (bronhospazam)
- razmotriti o venskoj primjeni salbutamola, aminofilina i magnezijevog sulfata kod pacijenata s potencijalnom smrtonosnom, teškom astmom
- kardiopulmonalna reanimacija ako je potrebno prema algoritmu (otvoriti dva venska puta, ponekad je potrebna produžena KPR)
- dati glukagon kada primjena adreanlina nije uspješna (1-2 mg im ili iv. Svakih 5 minuta) te kod pacijenta koji uzimaju beta blokatore
- potrebno je često provoditi ponovne procjene vitalnih znakova i kontrolne preglede
- sprovesti hitni transport u bolnicu uz najavu
Zbog moguće otekline dišnog puta te nastanka opstrukcije često je potrebno sprovesti ranu intubaciju. Od velike je važnosti imati osiguran dišni put te odgovarajuću ventilaciju i oksigenaciju pacijenta.
0 Comments