Primjena kisika u medicini odnosi se na proces pružanja dodatnog kisika pacijentima koji imaju smanjeni udio kisika u krvi ili imaju poteškoće s disanjem. Ovo je uobičajena praksa u medicini i može se primijeniti na različite načine, ovisno o potrebama pacijenta i njihovom stanju. Evo nekoliko uobičajenih metoda primjene kisika:

1. Nazalni kateter: Kisik se isporučuje putem malih katetera ili cijevi smještenih u nozdrvama pacijenta. Ova metoda često se koristi za pacijente s blagim do umjerenim problemima s disanjem.
2. Maska za kisik: Maske se koriste za izravno isporučivanje kisika kroz usta i nos pacijenta. Postoje različite vrste maski, uključujući maske s rezervoarima za pacijente s većim potrebama za kisikom.
3. Kisik visokog protoka: Ova metoda koristi visoke protokove kisika, obično uz posebne uređaje poput visokopropusnih nazalnih kanila. Koristi se za pacijente s visokim potrebama za kisikom.
4. Ventilacija: U težim slučajevima pacijenti mogu primiti mehaničku ventilaciju, gdje se kisik mehanički isporučuje putem intubacije ili traheotomije.
5. Terapija hiperbaričnim kisikom: Ova terapija koristi se u hiperbaričnim komorama gdje pacijent diše čisti kisik pod povećanim tlakom. Koristi se za liječenje različitih medicinskih stanja, uključujući probleme povezane s ronjenjem i gangrenom.

Ispravan izbor i način primjene kisika ovise o dijagnozi pacijenta, ozbiljnosti stanja i razini zasićenja kisikom u krvi. Odluka o primjeni kisika donosi se od strane medicinskog stručnjaka na temelju procjene pacijenta.

Koncentracija kisika u zraku iznosi 21%, a primjenom medicinskog kisika određenim protokom, tu koncentraciju možemo podići na 100%. Koncentracija kisika, kao i protok i način primjene, određuju se na temelju zasićenja kisikom u arterijskoj krvi koje se mjeri pulsnim oksimetrom, pri čemu su ciljane vrijednosti 94-98% za većinu pacijenata, 88-92% za stanja sklona hiperkapniji (npr. KOPB), a kod akutnog infarkta miokarda sa ST-segmentnom elevacijom, primjena kisika razmatra se samo ako zasićenje padne ispod 90%. Međutim, u hitnim situacijama s smanjenim zasićenjem kisikom, moguće je započeti s višim koncentracijama kisika (obično 15 l/min putem maske s rezervoarom i jednosmjernim ventilom), a protok se zatim može prilagoditi na temelju nalaza zasićenja kisikom u krvi tijekom ponovne procjene.

Stanja u kojima moramo koristiti maksimalni protok kisika od 15 litara/minutu i najviše koncentracije su srčani zastoj (reanimacija), šok bilo koje vrste, teške traume, teške traumatske ozljede glave s promijenjenom sviješću, trovanje ugljičnim monoksidom i cijanidom, utapanje, hipotermija, masivno krvarenje iz pluća, epileptički status, klaster glavobolje i pneumotoraks.