Endotrahealna intubacija je postupak upravljanja i osiguravanja dišnih putova postavljanjem endotrahealne cijevi izravno u traheju. To je također najpouzdanija tehnika osiguravanja dišnih putova koja potpuno osigurava dišne putove i omogućava optimalnu ventilaciju i oksigenaciju pacijenta.

Osoblje koje obavlja intubaciju mora dobro poznavati svu potrebnu opremu koja se koristi u osnovnom i naprednom upravljanju dišnim putovima i mora biti vješto u izvođenju ovog postupka.

Endotrahealna intubacija ne bi smjela trajati duže od trideset sekundi. Koraci za endotrahealnu intubaciju uključuju:

1. Preoksigeniranje pacijenta visokim protokom kisika.
2. Pozicioniranje pacijenta za intubaciju (lagano savijena glava s malim jastučićem ispod okcipitalnog dijela, glava je produžena).
3. Otvorite usta pacijenta, držite laringoskop u lijevoj ruci i umetnite ga s desne strane usta pacijenta, pomičući jezik laringoskopom ulijevo dok ne postane vidljiv ždrijelnički zadebljani hrskavac (uvula).
4. Polako pomičite laringoskop preko baze jezika dok ne postane vidljiva epiglotis.
5. Postavite vrh laringoskopske oštrice u valikulu (između baze epiglotisa i baze jezika).
6. Podignite laringoskopsku oštricu prema gore duž linije laringoskopa.
7. Ovaj manevar podiže epiglotis i otkriva glasnice.
8. Nakon što je grkljan vidljiv, s obje strane glasnica, umetnite endotrahealnu cijev.
9. Cijev se obično umeće kroz desnu stranu usta i obično se umeće do oznake 21 za muškarce i 23 za žene.
10. Ako postoji sumnja u položaj cijevi, izvadite je, ponovno oksigenirajte pacijenta i ponovite postupak.
11. Nakon umetanja cijevi, dovoljno je napuhati manšetu kako bi se spriječilo curenje zraka tijekom udisanja i osigurali dišni putovi.
12. Spojite samonapuhavajući balon s cijevi, koji je spojen na kisik visokog protoka.
13. Slušajte pluća i promatrajte podizanje prsa tijekom udisanja.
14. Slušajte u epigastriju na prisutnost želučane dilatacije i duž srednjeg aksilarnog niza sa obje strane prsnog koša.
15. Poziciju potvrdite pomoću kapnografa/kapnometra, koji mjeri količinu izdihanog ugljičnog dioksida.
16. Ako kapnograf/kapnometar detektira ugljični dioksid, može se pretpostaviti da je položaj cijevi ispravan.
17. Nakon potvrde ispravnog položaja endotrahealne cijevi, potrebno ju je osigurati.
18. Ako se podiže samo desna strana prsa tijekom disanja, manšetu treba isprazniti, što ukazuje na to da je cijev u desnom bronhu, izvaditi cijev za 1-2 cm i ponovno napuhati manšetu. Nakon toga ponovno provjerite položaj cijevi.
19. Intubacija se provodi nakon što je pacijentu dana mišićna relaksacija kako bi se postigla opuštanje dišnih putova. Pacijent mora biti nesvjestan i ne smije imati zaštitne reflekse.

Ako je intubacija uspješna, nakon što se napuha balon na endotrahealnoj cijevi, potvrdi položaj cijevi i osigura cijev sa stabilizatorom, više nije potrebno pritisak na grkljanski hrskavac.

Ako intubacija nije uspješna, pacijent treba biti ventiliran pomoću vrećice-ventil-maska i 100% kisik povezan s rezervoarskom vrećicom uz održavanje pritiska na grkljanski hrskavac.

U slučajevima predviđene teške intubacije, može se koristiti videolaringoskop i oprema za tešku intubaciju. Teška intubacija može uključivati poteškoće u vizualizaciji glasnica ili poteškoće u postavljanju cijevi zbog izobličenja, oticanja ili suženja grkljana i traheje.

Nakon ponovne oksigenacije, pokušat će se ponovno intubirati pacijenta, a ako intubacija ne uspije nakon ponovnog pokušaja, možda će biti potrebno osigurati alternativni dišni put (supraglotički uređaj) ili kirurški dišni put.

Potvrda postavljanja endotrahealne cijevi može biti objektivna ili subjektivna, koristeći pulsna oksimetrija, valnu kapnografiju i druge metode. Neotkrivena ezofagealna intubacija i nepravilno postavljena cijev mogu biti fatalni za pacijenta, stoga svi članovi hitne medicinske ekipe moraju biti svjesni toga. Osim auskultacije pluća, ispravan položaj endotrahealne cijevi najbolje se potvrđuje pomoću kapnometra/kapnografa za mjerenje izdihanog ugljičnog dioksida.

Tijekom teške intubacije mogu se koristiti različiti pomoćni uređaji za intubaciju, supraglotički uređaji i oprema za upravljanje kirurškim dišnim putem. Bougie je elastični vodič za endotrahealnu cijev koji se koristi kada se glasnice ne mogu vizualizirati. Obično je dug 60-70 centimetara i umetne se na slijepo. Endotrahealna cijev se provodi preko bougie.

Supraglotički uređaji koriste se kada intubacija konvencionalnim sredstvima nije uspješna. Dostupni su različiti supraglotički uređaji, pri čemu su I-gel i laringealna maska najčešće korišteni u Hrvatskoj zbog svoje jednostavnosti, neinvazivnosti i ekonomske isplativosti.