U kontekstu intubacije u brzom slijedu (RSI) i upravljanja dišnim putem, zaštita i osiguranje dišnog puta ključan su dio skrbi za pacijenta. To uključuje različite mjere i tehnike kako bi se osiguralo da dišni put pacijenta ostane otvoren te da dobiva adekvatnu ventilaciju i oksigenaciju. Evo nekoliko ključnih točaka vezanih uz zaštitu i osiguranje dišnog puta:

1. Procjena dišnog puta: Prije svake intervencije, zdravstveni radnici trebaju procijeniti dišni put pacijenta kako bi identificirali potencijalne teškoće ili anatomke varijacije koje bi mogle otežati intubaciju. Ova procjena uključuje evaluaciju faktora poput Mallampati skora, pokretljivosti vrata i prisutnosti prepreka.
2. Pozicioniranje: Pravilno pozicioniranje pacijenta od suštinske je važnosti za upravljanje dišnim putem. Pacijenta treba postaviti na način koji optimizira poravnanje oralnih, faringealnih i trahealnih osi. To može uključivati tehniku nazvanu “sniffing” poziciju kako bi se postiglo bolje poravnanje.
3. Pritisak na krikoidnu hrskavicu: Primjena pritiska na krikoidnu hrskavicu, poznata kao Sellickov manever, može pomoći u sprječavanju aspiracije želučane sadržine tijekom intubacije. To uključuje pritiskanje krikoidne hrskavice kako bi se zatvorila jednjak, istovremeno održavajući otvoren dišni put za ventilaciju i intubaciju.
4. Upotreba pomoćnih uređaja za dišni put: Ovisno o kliničkoj situaciji, mogu se koristiti različiti pomoćni uređaji za dišni put. To mogu biti oralni i nazalni kanili, koji pomažu održavati prohodnost dišnog puta, posebno kod nesvjesnih ili polusvjesnih pacijenata.
5. Endotrahealna intubacija: Endotrahealna intubacija često je krajnji cilj za osiguranje dišnog puta. To uključuje provlačenje cijevi kroz glasnice i u traheju kako bi se osigurao jasan i zaštićen dišni put. Cijev se povezuje s ventilatorom kako bi se omogućila mehanička ventilacija.
6. Ventilacija maskom i balonom za samopunjenje (BVM): U slučajevima kada intubacija nije odmah uspješna, ili u situacijama kada napredno upravljanje dišnim putem nije dostupno, može se koristiti ventilacija balonom za samopunjenje uz pritisak na krikoidnu hrskavicu kako bi se održavala ventilacija i oksigenacija.
7. Kontinuirano praćenje: Nakon što je dišni put osiguran, kontinuirano praćenje je ključno kako bi se osiguralo pravilno postavljanje endotrahealne cijevi, kao i praćenje zasićenja kisikom (SpO2), end-tidalnog CO2 (EtCO2) i drugih vitalnih znakova.
8. Sprječavanje komplikacija: Zaštita i osiguranje dišnog puta uključuje i mjere za sprječavanje komplikacija poput ventilatorno povezane pneumonije, aspiracije i barotraume. Pravilno napuhavanje manžete, odgovarajući tidalni volumen i redovito usisavanje dio su ovog procesa.
9. Redovite procjene dišnog puta: Tijekom skrbi za pacijenta, zdravstveni radnici redovito bi trebali procjenjivati dišni put kako bi osigurali njegovu kontinuiranu prohodnost i praviti prilagodbe prema potrebi.

Specifične tehnike i intervencije korištene za zaštitu i osiguranje dišnog puta će varirati ovisno o stanju pacijenta, hitnosti situacije i dostupnim resursima. Izuzetno je važno da zdravstveni radnici budu dobro obučeni i iskusni u upravljanju dišnim putem kako bi osigurali sigurnost pacijenta.

Nakon što je pacijent sediran, potrebno je primijeniti pritisak na krikoidnu hrskavicu (Sellickov manever) tako da čvrsto pritisnete krikoidnu hrskavicu protiv jednjaka, čime se smanjuje vjerojatnost regurgitacije.

Sellickov manever nazvan je po anesteziologu Brianu Arthuru Sellicku, koji je 1961. godine objavio članak o primjeni pritiska na krikoidnu hrskavicu kod hitnih pacijenata koji nisu postili. Od tada je Sellickov manever postao standardna procedura korištena u brzoj sekvenčnoj intubaciji (RSI).

Jednom kada je primijenjen, administrira se neuromišićni blokator, a pacijent se intubira. U slučajevima gdje intubacija nije bila uspješna, i gdje je potrebna ventilacija maskom uz balon za samopunjenje, pritisak se ne smije osloboditi dok se ne osigura dišni put.