Utapanje je jedan od vodećih uzroka smrti u djece. Najrizičnije skupine su djeca mlađa od pet godina i muškarci u dobi od 15 do 19 godina.

Što je utapanje?

Utapanje se definira kao događaj koji se događa zbog uranjanja u tekući medij, što rezultira oštećenjem dišnih puteva, prema Svjetskom kongresu o utapanju održanom u Amsterdamu 2002. godine.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, utapanje je treći vodeći uzrok ozljeda iz nehata u svijetu, odgovoran za 7% svih smrti povezanih s ozljedama. Globalno gledano, svake godine utopi se otprilike 372.000 ljudi, pri čemu većina (90%) smrtnih slučajeva zabilježena u ekonomski manje razvijenim zemljama. Utapanje spada među deset vodećih uzroka smrti kod djece i mladih ljudi. Dojenčad i muškarci odrasli dobi najvećem su riziku. U Hrvatskoj je u posljednjem petogodišnjem razdoblju (2009.-2013.) utapanje bilo četvrti vodeći uzrok smrti od ozljeda iz nehata, nakon pada, prometnih nesreća i trovanja, s prosječnom stopom od 2,3 na 100.000 stanovnika. Izvor: Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Patofiziologija utapanja:

Utapanje dovodi do produljene hipoksije, što rezultira razvojem acidoze. Tijekom utapanja dolazi do zadržavanja daha i apneje, a ako hipoksemija potraje, može doći do gubitka svijesti i poremećaja kardiovaskularnog sustava bez aspiracije tekućine. Pokušaji disanja rezultiraju ulaskom tekućine u dišne putove. Kontakt između tekućine i epiglotisa potiče laringospazam, koji brzo popušta, omogućavajući ulazak tekućine.

Određeni dio žrtava utapanja (10-20%) zadržava laringospazam do potpunog srčanog zastoja, što rezultira minimalnom količinom tekućine u njihovim dišnim putevima. “refleks ronjenja” može se dogoditi kod male djece koja se utapaju u vodi hladnijoj od 20°C, izazivajući apneju, bradikardiju i perifernu vazokonstrikciju.

Produljena hipoksija dovodi do gubitka svijesti, a nepovratne promjene u središnjem živčanom sustavu događaju se unutar 4-6 minuta. Hipotermija prije hipoksije smatra se zaštitnim faktorom za središnji živčani sustav.

Čimbenici koji utječu na ishode liječenja i procjenu provedbe terapije:

• Dob žrtve utapanja
• Vrijeme provedeno pod vodom
• Temperatura vode
• Stupanj zagađenja
• Povezane ozljede
• Medicinska povijest
• Vrijeme i način spašavanja
• Reakcija na početnu reanimaciju

Liječenje:

1. Provjerite sigurnost i uklonite opasnosti.
2. Rana osnovna podrška životu (BLS).
3. Umjetno disanje može se obavljati u vodi tijekom spašavanja, ali kompresije prsa ne bi smjele biti izvedene u vodi jer zahtijevaju čvrstu površinu.
4. Izbacivanje iz vode treba izvesti u horizontalnom položaju kako bi se izbjegao kardiovaskularni kolaps zbog gubitka ravnomjerne raspodjele tlaka.
5. Uvijek razmotrite moguće ozljede kralježnice (imobilizacija, neutralan položaj glave i vrata).
6. Pristup prema pristupu ABCDE (osigurati prohodnost dišnih puteva, adekvatnu oksigenaciju i ventilaciju).
7. Tijekom pregleda dišnih putova pregledajte i uklonite moguće prepreke.
8. Dajte 100% kisika.
9. Budite oprezni s hipotermijom.
10. Neurološka procjena (Glasgow Scale Coma).
11. Fizički pregled.
12. Pratite vitalne znakove (srčana frekvencija, SpO2, krvni tlak, temperatura i drugi).
13. Sekundarni pregled (sve ozljede).
14. Laboratorijska ispitivanja (potpuna krvna slika, urea, kreatinin, glukoza, elektroliti, analize arterijskih plinova, koagulacijski testovi, toksikološki testovi).
15. Slikovne pretrage (rendgenski snimak, CT skeniranje i druge, prema potrebi ovisno o ozljedama).