Mehanizmi nastanka ozljeda

Ozljede mogu proizići iz različitih mehanizama, a njihovi uzroci mogu biti raznoliki. Evo nekoliko uobičajenih mehanizama nastanka ozljeda:

  1. Trauma: Trauma je jedan od najčešćih mehanizama ozljeda. Uključuje izlaganje sili ili udaru koji premašuju kapacitet tjelesnih tkiva za otpor. Primjeri traume uključuju padove, udarce, prometne nesreće, ozljede iz sportskih aktivnosti ili nasilje.
  2. Ponavljajuće ozljede: Ove ozljede proizlaze iz ponavljanih pokreta ili napora na određenim dijelovima tijela. Primjeri uključuju upalu mišića, tetiva ili zglobova zbog ponavljanih pokreta ili loše tehnike tijekom određene aktivnosti.
  3. Ozljede od pretjerane uporabe: Ozljede od pretjerane uporabe događaju se kada tjelesno tkivo postane preopterećeno ili ne može izdržati stalno povećan stres. Primjeri uključuju stresne frakture, tendinitis ili ozljede mišića od pretjerane uporabe.
  4. Oštećenja uzrokovana temperaturom: Ekstremne temperature, poput opeklina od vrućih površina ili smrzotine zbog izloženosti hladnoći, također mogu uzrokovati ozljede.
  5. Infekcija: Infekcija može dovesti do ozljeda ako patogeni mikroorganizmi prodiru u tjelesna tkiva i potiču upalnu reakciju. Primjeri uključuju infekcije rane, apscese ili upalu pluća.
  6. Kemijska oštećenja: Izlaganje štetnim kemikalijama može uzrokovati ozljede tkiva, poput kemijskih opeklina ili iritacije kože, očiju ili dišnih puteva.

Važno je napomenuti da su mehanizmi nastanka ozljeda raznoliki i mogu se kombinirati u složenim situacijama. Svaka ozljeda zahtijeva pažljivu procjenu i odgovarajuću medicinsku skrb kako bi se minimizirale posljedice i olakšao brzi oporavak.

Učinkovito upravljanje žrtvama traume u uvjetima izvan bolnice oslanja se na identifikaciju ozljeda i potencijalnih ozljeda, kao i pružanje odgovarajuće skrbi. Neprepoznate ili neočekivane ozljede mogu dovesti do ozbiljnih posljedica, posebice kada se dijagnosticiraju tek nakon što se kompenzacijski mehanizmi iscrpe. Procjena mehanizma ozljede omogućuje sumnju koja pomaže u pretraživanju ozljeda.

Za procjenu mehanizma ozljede potrebno je poznavanje kinematike. Kinematika je grana mehanike koja proučava kretanje tijela neovisno o uzroku tog kretanja. Kinematika u traumi je proces procjene mehanizma ozljede uzrokovanog kretanjem i promjenama u kretanju događaja. Taj proces temelji se na nekoliko temeljnih načela fizike:

Newtonov prvi zakon gibanja (zakon inercije) navodi da će se objekt zadržati u mirovanju ili u jednolikom kretanju ravno dok vanjska sila ne uzrokuje promjenu tog stanja.

Primjer: sudar s objektom zaustavlja naprijed kretanje vozila. Vozilo se zaustavlja, ali ljudsko tijelo ne, sve dok ne udari u upravljački stup, vjetrobran ili instrumentalnu ploču. Tijelo i glava se zaustavljaju, ali unutarnji organi ne dok ne udare u prepreku ili ne budu zaustavljeni svojim vezivnim ligamentima.

Zakon očuvanja energije objašnjava zašto naglo zaustavljanje ili pokretanje rezultira ozljedama jer navodi da se energija može preobraziti iz jednog oblika u drugi, ali ne može se stvoriti ili uništiti. Kretanje vozila oblik je energije, i kada se zaustavi ili kreće, ta se energija mora preobraziti u drugi oblik.

Primjer: tijekom kočenja, kinetička energija pokretnog vozila pretvara se u toplinsku energiju. U sudaru s čvrstim objektom, kretanje naglo prestaje i kinetička energija pretvara se u mehaničku energija koja deformira vozilo, udareni objekt ili oboje.

Kinetička energija ovisi o masi i brzini (Ek = m/2 x v2). Brzina ima veći utjecaj na stvaranje kinetičke energije. Kinetička energija kretanja mora se apsorbirati u trenutku udara. Apstrakcija kinetičke energije temeljna je komponenta stvaranja ozljeda. Vrsta ozljede također ovisi o karakteristikama tkiva koje apsorbiraju energiju.

Stvaranje ozljede također značajno ovisi o putu zaustavljanja. Na primjer, prije sudara, i vozilo i vozač unutar njega kreću se istom brzinom, ali oboje se zajedno usporavaju do zaustavljanja. Što je veće usporavanje, veća je sila koja djeluje na vozačevo tijelo. Što je dulji put zaustavljanja, niže je usporavanje, što rezultira proporcionalno manjim ozljedama. Obrnuta veza između puta zaustavljanja i ozbiljnosti ozljeda također se može primijeniti na padove. Osoba ima bolju šansu za preživljavanje ako padne s iste visine na komprimiranu površinu, poput dubokog snijega (komprimirana površina s duljim putem zaustavljanja), za razliku od pada na tvrdu površinu.

Osnovni mehanizmi razmjene energije su relativno jednostavni. Kada se pokretni objekt sudari s ljudskim tijelom ili kada se ljudsko tijelo u pokretu sudari s objektom, tkiva u tijelu se pomaknu, stvarajući šupljinu. Taj se proces naziva kavitacija i može stvoriti dva tipa šupljina:

  1. Privremene šupljine nastaju u trenutku udara i ovise o elastičnosti tkiva.
  2. Trajne šupljine također se formiraju u trenutku udara i uzrokovane su kompresijom, kidanjem i, donekle, istezanjem tkiva.

Razmjena energije izravno ovisi o gustoći tkiva (tkiva veće gustoće – više čestica – veća razmjena energije – veća šteta) i veličini područja udara (koje se može mijenjati veličinom objekta, njegovim kretanjem unutar tijela, fragmentacijom, itd.) na točki kontakta između objekta i ljudskog tijela.

Ozljede uzrokovane pokretom mogu biti uzrokovane mehaničkim djelovanjem tupih ili oštrih sila. Postoje dva glavna mehanizma ozljeda uzrokovanih kretanjem:

  1. Ozljede uzrokovane mehaničkim djelovanjem tupih sila: Brzo usporavanje prema naprijed (npr. sudar vozila) Naglo vertikalno usporavanje (npr. padovi) Prijenos energije od tupih predmeta (npr. bejzbol palica)
  2. Ozljede uzrokovane mehaničkim djelovanjem oštrih sila: Projektili Oštri predmeti (najčešće noževi) Padovi na čvrste predmete (npr. ograde)

Pregledom mjesta incidenta ili pregledom pacijenta i prisutnih moguće je procijeniti mehanizam ozljede koji je prouzrokovao ozljede. Dvije ključne upute za razmatranje su:

  1. Što se dogodilo?
  2. Kako je ozljeda zadobivena?

TRAUMA IZAZVANA TUPIM SILAMA

U sudaru su uključene dvije sile: kidanje i kompresija.

Kidanje nastaje zbog bržeg promjena brzine jednog organa ili strukture u usporedbi s brzinom drugog organa ili strukture.

Kompresija proizlazi iz izravnog pritiska između organa ili struktura.

I. SUDAR VOZILA

U sudarima vozila, uključujući motocikle, ozljede su najčešće uzrokovane tupim silama (iako se mogu pojaviti i oštre sile ili njihova kombinacija) zbog brzog usporavanja prema naprijed. Postoji značajna povezanost između ozbiljnosti ozljeda i promjene brzine vozila (ΔV).

Primjeri uključuju:

  • Sudar vozila s vozilom: Ljudsko tijelo nastavlja se kretati prema naprijed brzinom vozila dok se tijelo ne zaustavi na predmetu unutar vozila ili izvana.
  • Sudar vozila s pješakom: Tijelo je udareno vozilom, a glava može udariti haubu ili vjetrobransko staklo.
  • Pad s vozila: To se događa kada je putnikovo tijelo gurnuto iz vozila.

Ozbiljnija kolizija rezultira većim usporavanjem. Ako se brzina vozila brzo smanji, tijelo je izloženo značajnijoj sili. Kada se vozilo naglo zaustavi, kao u frontalnom sudaru, nepričvršćeno ljudsko tijelo nastavlja se kretati brzinom vozila sve dok ga naglo ne zaustavi kruti predmet unutar vozila (npr. upravljač, vjetrobransko staklo ili kontrolna ploča). Nasuprot tome, tijelo se naglo zaustavlja u dodiru s čvrstim objektom izvan vozila (npr. drugo vozilo ili fiksni objekt). Tijekom procesa usporavanja unutar ljudskog tijela formiraju se privremene šupljine.

II. PAD

U kontekstu padova, ozljede su uzrokovane brzim usporavanjem, posebice naglim vertikalnim usporavanjem.

Primjeri padova uključuju:

  • Padovi s visine: Padovi s povišenih pozicija mogu rezultirati teškim ozljedama zbog brzog usporavanja. Primjenjuju se ista načela, no udaljenost zaustavljanja varira, što utječe na ozbiljnost ozljeda. Osoba ima bolje šanse za preživljavanje ako padne s iste visine na kompresibilnu površinu, poput dubokog snijega (kompresibilna površina s duljom udaljenošću zaustavljanja), za razliku od pada na tvrdu površinu.
  • Padovi na istoj razini (klizanja i spoticanja): Klizanja, spoticanja i padovi na istoj razini također mogu rezultirati ozljedama. U tim slučajevima osobe obično manje brzo udare tlo, pa su ozljede manje ozbiljne.

Ozbiljnost ozljede ovisi o udaljenosti pada, vrsti površine kojom se udara te položaju tijela u trenutku udara. Padovi mogu uzrokovati ozljede po cijelom tijelu, a neke od najčešćih su prijelomi kuka, zapešća i podlaktice, kao i traumatske ozljede mozga.

III. PRIJENOS ENERGIJE OD TUPANIH PREDMETA

Ozljede uzrokovane mehaničkim djelovanjem tupih predmeta uključuju prijenos energije od tih predmeta na ljudsko tijelo. Količina prenesene energije ovisi o nekoliko čimbenika, poput veličine, oblika i materijala predmeta, brzine predmeta te područja udara na tijelo.

Primjeri uključuju:

  • Udarac bejzbolskom palicom: Udarac bejzbolskom palicom prenosi energiju tijelu. Količinu prenesene energije utječe brzina zamaha i mjesto udara na tijelu. To može rezultirati ozljedama poput prijeloma ili kontuzija.
  • Pad na stepenicu: Pad na stepenicu može uzrokovati ozljede, posebice ako je kontakt tijela s stepenicom nagao i snažan.
  • Napad tupim predmetom: U slučajevima napada, napadači mogu koristiti tupi predmete, poput bejzbolskih palica, štapova ili drugih predmeta, kako bi nanijeli ozljede žrtvama.

U ovim scenarijima energija se prenosi s tupog predmeta na tijelo, uzrokujući ozljede. Ozbiljnost i vrsta ozljeda ovise o navedenim čimbenicima.

Sažeto, razumijevanje mehanizama ozljeda uzrokovanih kretanjem ključno je za zdravstvene djelatnike, hitne intervencije i stručnjake za sigurnost. Načela kinematike i fizike pomažu objasniti kako razni tipovi ozljeda mogu nastati, temeljem zakona kretanja, razmjene energije i karakteristika tkiva. To znanje pomaže i u procjeni i liječenju traumatskih ozljeda, što na kraju poboljšava skrb i ishode za pacijente.

0 Comments

Submit a Comment