Ugljični monoksid je otrovni plin bez boje. okusa i mirisa a nastaje kao produkt izgaranja. Udisanjem plina dolazi do oštećenja crvenih krvnih stanica koje onda ne mogu obavljati svoju funkciju prijenosa kisika u tjelesna tkiva. Do udisanja ugljičnog monoksida najčešće dolazi za vrijeme boravka u zatvorenim prostorijama gdje postoji izloženost dimu i plinovima. Za vrijeme požara, također može doći do izloženosti i na otvorenom prostoru. Ugljični monoksid najčešće nastaje kod izgaranja i nepotpunog sagorijevanja goriva, drvenog ugljena, prirodnih plinova, kod benzinskih motora sa unutarnjim sagorijevanjem, u industriji i domaćinstvu. Ugljični monoksid veže se za hemoglobin koji onda nije više u mogućnosti prenositi kisik do stanica. Na osnovu toga vrlo brzo dolazi do razvoja hipoksije. Duža izloženost i niskoj koncentraciji može biti opasna po život. Izvor ugljičnog monoksida obično su ispušni plinovi motornih vozila, dim kod većine požara, neispravni bojleri i petrolejske grijalice. Duža izloženost niskim koncetracijama dovodi do glavobolje, zbunjenosti i smetenosti pacijenta, javlja se agresivnost, može doći do mučnine s povraćanjem te inkontinencija. U slučaju kratke izloženosti ali visokim koncetracijama dolazi do pojave sivoplave kože (cijanoze), ubrzanog i otežanog disanja te gubitka svijesti.
Prva pomoć kod trovanja ugljičnim monoksidom:
- Pozovite hitnu medicinsku pomoć (94, 112)
- Unesrećenu osobu maknite od izvora, izvedite je na svježi zrak ako se nalazi u zatvorenoj prostoriji.
- Potičite osobu da normalno diše, pratite vitalne znakove.
Napredni postupci: Unesrećenim osobama treba dati 100 % kisik visokog protoka na masku s rezervoarom kako bi ubrzali vrijeme oporavka. Ako je potrebno treba sprovesti napredne mjere održavanja dišnog puta (smrt obično nastaje zbog ishemije mozga ili miokarda, infarkta miokarda kojem je uzrok hipoksija). Osobe sa sumnjom na trovanje ugljičnim monoksidom treba što prije transportirati u bolnicu.
