Sedativ se primjenjuje prije neuromišićnog blokatora. Iako ih se može davati istodobno, pacijentu može biti stresno i zastrašujuće biti svjestan dok ne može spontano disati zbog opuštanja mišića dišnog puta.
Etomidat je brzodelujući, kratkotrajni nesteroidni hipnotički sedativ koji se dugi niz godina koristi za indukciju anestezije. Može biti lijek izbora za hipotenzivne ili traumatizirane pacijente. Smanjuje intrakranijalni tlak, protok krvi u mozgu i metabolizam kisika u mozgu. Jedna doza može smanjiti razinu kortizola.
Ketamin, često opisan kao disocijativni anestetik, je neuroleptik. Povećava minutni volumen srca, krvni tlak, protok krvi u mozgu, puls, potrošnju kisika u srcu i uzrokuje oslobađanje endogenih kateholamina. Povećava bronhalnu i salivarnu sekreciju, koja se može smanjiti primjenom Atropina u premedikacijskoj dozi od 0,01 mg/kg tjelesne mase. Ketamin može izazvati halucinacije prilikom buđenja, što može biti neugodno za odrasle i javlja se u otprilike 50% slučajeva, dok se kod djece javlja u manje od 10% slučajeva.
Midazolam je kratkotrajni benzodiazepin s trajanjem od 30 do 60 minuta i sporijim početkom djelovanja. Ponekad potpuni učinak može potrajati 3-5 minuta da se pojavi. Izaziva depresiju disanja i kardiovaskularnog sustava.
Propofol je sedativ koji se koristi relativno nedavno za indukciju. Ima vrlo brz početak djelovanja u roku od 10-20 sekundi i kratko trajanje od 10-15 minuta.
Za neuromišićnu blokadu, odnosno paralizu, lijek izbora trebao bi imati brz početak djelovanja, trajanje koje je proporcionirano primijenjenoj dozi, te bi trebao posjedovati sedativna, analgetska i amnestička svojstva. Preferirani lijek također treba biti siguran za upotrebu bez obzira na dob pacijenta, uz minimalne ili nikakve nuspojave.
Neuromišićni blokatori koji su trenutno dostupni mogu se klasificirati kao depolarizirajući (sukcinilkolin) ili nefiziološki depolarizirajući lijekovi (pankuronij, rokuronij, vekuronij, itd.).
U postupku brze sekvencijalne intubacije (RSI), nakon što je sve spremno i pacijent je oksigeniran, primjenjuje se sedativ. Izbor sedativa određuje liječnik na temelju kliničkog stanja pacijenta i svojstava lijeka.
Kada sedativ počne djelovati, a pacijent izgubi svijest, primjenjuje se pritisak na hrskavicu štitnjače (manevar po Sellicku), i taj pritisak se održava dok se postavi endotrahealna cijev i napuše manžeta, osiguravajući prohodnost dišnih putova.
Neuromišićni blokator primjenjuje se odmah nakon sedacije, a kad počne djelovati, pacijent se intubira, provjerava se položaj endotrahealne cijevi i fiksira cijev na mjesto.
0 Comments