Mehanička ventilacija (MV) je primjena mehaničkog stroja radi djelomične potpore ili potpune zamjene ventilacije pacijenta. Kako je definicija respiracije izmjena plinova u plućima, a ventilacije izmjena plinske smjese u pluća i iz pluća jasno je da u terminologiji treba koristiti pojam ventilator.

S obzirom na način upuhivanja zraka u pacijenta, mehanički se ventilatori mogu  podijeliti na ventilatore na negativni i na pozitivni tlak. Ventilatori na negativni tlak su danas napušteni (korišteni za vrijeme epidemije poliomijelitisapedesetih godina prošlog stoljeća). Danas su u upotrebi ventilatori na pozitivni tlak koji koriste razliku tlaka između gornjih dišnih putova i alveola za potiskivanje zraka duž dišnih putova.

Mehanička ventilacija se može primijeniti neinvazivno i invazivno. Neinvazivno se primjenjuje preko maske koja je posebnim trakama dobro pričvrščena na lice. Uz nedostatke koje ima, prednost joj je da pacijentu nije potrebno uvesti ET tubus.Pod pojmom invazivne mehaničke ventilacije podrazumijeva se nekoliko elemenata. Transportni mehanički ventilatori za primjenu u vanbolničkim uvjetima trebaju biti manje mase, kompaktni, jednostavni za rukovanje, s neovisnim izvorom energije te da troše i manje kisika. Pacijentima moraju omogućiti stalnu dopremu plinova , stalne frekvencije uz kontrolu tlaka u dišnom putu.

MEHANIČKI VENTILATOR SE SASTOJI OD:

1.Priključak na izvor zraka i kisika

– boca kisika ili središnja opskrba

2.Pneumatski sustav – uključuje senzor protoka i tlaka, valvulu, cijev, filter
Njegova je uloga da miješa plinove (kisik i zrak), stvara protok, isporučuje zadani volumen i mjeri tlakove u dišnom sustavu

3.Sustav za opskrbu pacijenta

– ( grijač i ovlaživač, raspršivač, bakterijski filter, cijev)
–  povezuje ventilator sa ET tubusom
4.Upravljačka ploča ventilatora  – operater unosi vrijednosti parametara ventilacije i granice uključivanja alarma te na kojoj se istodobno mogu vidjeti trenutni ventilacijski parametri

Suvremeni strojevi za mehaničku ventilaciju posjeduju mnogo različitih mogućnosti mehaničke ventilacije ali su tri osnovna koja treba razlikovati: kontrolirana, asistirana i spontana ventilacija.
Kontrolirano strojno disanje dovodi pacijentu plinove prema zadanim vrijednostima kao što je tlak ili volumen s točno određenom frekvencijom. Pacijent nema pokušaja disanja.
Asistirano disanje može biti umjesto kontroliranog ili pridodano kontroliranom disanju. Asistirani udisaj započinje kada je bolesnik proizveo pokušaj inspirija koji je dovoljan da okine (trigger) udisaj koji će završiti mehanički ventilator.
Spontano disanje bazira se na potrebi pacijenta (demand). Protok i volumen određeni su pacijentovim inspirijem.

PODEŠAVANJE VENTILATORA:

1.Respiracijski volumen (RV)
Izražava se u mililitrama i određuje volumen koji će ventilator udahnuti u pacijenta.
2.Respiracijska frekvencija (RF)
Mjeri se udisajima u minuti koje će proizvesti ventilator.
3.Vršni protok (PEAK FLOW  –  PF)
Mjeri se u litrama na minutu i označava protok proizveden tijekom mehaničke ventilacije.
4.Postotak kisika (FiO2)
Mjeri se od 100% kisika i označava odnos kisika u plinovima koji se daju pacijentu.
5.Vršni tlak (PEAK pressure  – PP)
Mjeri se u centimetrima vode te određuje najviši tlak proizveden mehaničkim udisajem.
6.Vrijeme inspirija (inspiratore time)
Mjeri se u sekundama a označava duljinu mehaničkog udisaja.
7.Odnos inspirija i ekspirija (I:E ratio)
Ovaj parametar označava odnos trajanja upuha i izdaha tijekom mehaničkog disanja

ALARMI UGRAĐENI U VENTILATORE

Današnji ventilatori mogu biti opremljeni  raznovrsnim alarmima. Alarmi bitno pridonose ulozi ventilatora u sigurnoj primjeni mehaničke ventilacije. Granice alarma mogu se podesiti po želji liječnika ili su određene automatski u stroju. Bitno je da se granice alarma odrede prema pacijentu i njegovoj bolesti te da alarmi budu uključeni cijelo vrijeme u kojem se primjenjuje mehanička ventilacija.

ALARMI NA ZAHTIJEV LIJEČNIKA
•Alarm visokog inspiracijskog tlaka – ograničava vršni tlak u disajnim putovima
•Alarm niskog inspiracijskog tlaka – aktivira se ako je vršni tlak manji od zadano a najčešći uzrok mu je propuštanje u pacijentovom sustavu (cuff na ET tubusu) ili diskonekcija pacijenta od stroja
•Alarm mehaničkog volumena – označava isporuku manjeg volumena od zadanog a uzrok mu je propuštanje u pacijentovom sustavu
•Alarm visoke frekvencije – aktivira se ako je respiratorna frekvencija u prethodnoj minuti viša od zadane
•Apneja alarm – aktivira se ako bolesnik ne započne spontani udisaj  unutar  zadanog vremena.   Pri aktivaciji alarma ventilator se automatski uključuje u mod kontrolirane  ventilacije.

Automatske alarme ne određuje liječnik nego su ugrađeni u konfiguraciji ventilatora. Ako se aktivira automatski alarm prisutna je stvarna opasnost koja može štetiti pacijentu. Mehanički ventilator nastoji ispravit trenutačno novo nastalo stanje.

AUTOMATSKI ALARMI

•Alarm gubitka plinova u pacijentovom sustavu – alarm se aktivira ako aparat izmjeri gubitak plinova iz pacijentova sustava, a aparat će automatski pokušati
nadoknaditi gubitak povećavajući protok
•Alarm praznih baterija – postoji kod ventilatora koji imaju ugrađene baterije
•Alarm visokog PEEP-a – uključuje se kad vrijednost PEEP-a prekorači zadanu vrijednost, a pri aktivaciji se automatski otvara ekspiracijska valvula te se višak plinova ispušta
•Alarm zapreke u ventilacijskim cijevima – aktivira se kod pojave zapreke u inspiracijskom ili ekspiracijskom dijelu pacijentovog sustava, automatski se aktivira sigurnosni ventil koji oslobađa nastali previsoki tlak

Pacijentov sustav je dio ventilatora koji povezuje pacijenta sa samim mehaničkim ventilatorom. Njegova je zadaća da omogući dovod plinova od vetilatora do pacijenta i odvod iz pacijenta. Sustav se sastoji od tri dijela: inspiracijski, ekspiracijski i spojni  tzv. Y dijela. Inspiracijski dio se sastoji od filtera, ovlaživača i raspršivača. Ekspiracijski dio se sastoji od ventila za izdisaj, filtera te mjerača protoka. Ventil za izdisaj omogućuje nastajanje pozitivnog tlaka u plućima za vrijeme udisaja a ventili mogu biti pneumatski i elektromehanički. Spojni dio ili Y konektor spaja inspiracijski i ekspiracijski dio.

Zaključak:
Danas se upotrebljavaju ventilatori moderne generacije. Osnovna im je značajka poboljšana  mehanika, osjetljivi ventili, bolja sinhronizacija s pacijentom, veća sigurnost uz jednostavnije rukovanje. Proizvođači se neprestano nadmeću u tehnologiji što dovodi do sve boljih aparata uz sve nižu cijenu. Uz ventilatore se isporučuje  obimna literatura za njihovo rukovanje koju treba pažljivo proučiti kako bi se mehanička ventilacija mogla koristiti za dobrobit pacijenta.