Kada se razmatra rizik povezan s Intubacijom u brzom slijedu (RSI), nekoliko faktora treba procijeniti prije nego što se nastavi s ovom tehnikom upravljanja dišnim putem. RSI je postupak s visokim rizikom koji nosi potencijalne opasnosti i komplikacije, stoga je temeljita procjena rizika ključna. Evo ključnih faktora za procjenu:

1. Pun želudac:
   • Odrediti je li pacijent nedavno jeo obrok. Postupak RSI obično se preporučuje kada je želudac pacijenta pun, što povećava rizik od aspiracije (udisanja sadržaja želuca u pluća).
2. Prohodnost dišnih puteva:
   • Procijeniti sposobnost osiguranja i održavanja prohodnosti dišnih puteva pacijenta. U slučajevima gdje postoji rizik od zastoja dišnih puteva, RSI može biti potreban kako bi osigurao čisti put zraka.
3. Vjerojatnost preživljavanja pacijenta:
   • Procijeniti vjerojatnost da će pacijent preživjeti postupak kada se izvodi RSI. To uključuje razmatranje općeg stanja pacijenta i ozbiljnosti njihove bolesti ili ozljede.
4. Nezaštićeni i neosigurani dišni put:
   • Utvrditi je li dišni put pacijenta u opasnosti da se blokira tijekom postupka.
5. Nemogućnost održavanja prohodnosti dišnih puteva:
   • Procijeniti je li pacijent nesposoban sam održavati otvoren i neblokiran dišni put.
6. Oksigenacija i ventilacija:
   • Procijeniti je li pacijent dovoljno opskrbljen kisikom i ventiliran. RSI se može razmotriti ako je respiratorni status pacijenta ugrožen
7. Hipoksemija, hipoventilacija, hiperventilacija:
   • Procijeniti postoji li abnormalne razine kisika, nedovoljno disanje ili pretjerano disanje.
8. Termalne ozljede i opekline dišnih putova:
   • Provjeriti postoji li znakova termalnih ozljeda ili opeklina na dišnim putevima, što može zahtijevati RSI.
9. Poremećaj svijesti:
   • Procijeniti razinu svijesti pacijenta. RSI može biti indiciran ako pacijent ima poremećaj svijesti ili smanjenu razinu svijesti.
10. Višestruke ozljede:
    • Razmotriti je li pacijent pretrpio višestruke ozljede koje zahtijevaju upravljanje dišnim putem, pogotovo u slučajevima teških trauma.
11. Prodiranje u vrat i ozljede dišnih putova:
    • Utvrditi postoji li prodiranje ozljeda na vratu ili dišnim putevima, što može zahtijevati brzo kontroliranje dišnih puteva.
12. Nestabilan prsni koš:
    • Utvrditi ima li pacijent nestabilan prsni koš, što može utjecati na njihovu sposobnost učinkovitog disanja.
13. Trenutni teški poremećaji dišnih puteva:
    • Procijeniti je li pacijent izložen teškim, po život opasnim problemima s dišnim putevima koji zahtijevaju brzu intervenciju.
14. Pacijenti s kompromitiranim disanjem koji nisu u apneji:
    • Razmotriti pacijente s kompromitiranom respiratornom funkcijom koji nisu u stanju apneje, poput onih s opsežnom upalom pluća, plućnim edemom ili epileptičkim statusom.

Ovi faktori trebaju biti pažljivo pregledani od strane medicinskog tima prilikom odlučivanja hoće li se nastaviti s RSI-om. Odluka o provođenju RSI trebala bi se temeljiti na sveobuhvatnoj procjeni stanja pacijenta i potencijalnih rizika povezanih s postupkom. Sigurnost pacijenta od najveće je važnosti u ovim situacijama, te se postupak treba provoditi samo kada je nužno i uz odgovarajuće stručno znanje.

Intubacija u brzom slijedu (RSI) tehnika je upravljanja dišnim putem koja može imati vrlo ozbiljne posljedice za pacijenta. Stoga je bitno provesti procjenu rizika radi procjene mogućih poteškoća u upravljanju dišnim putem i maskom za ventilaciju.

Procjena rizika uključuje pregled glave, vrata, nosa, grla i prsa pacijenta. Teškoće pri intubaciji mogu se očekivati u sljedećim slučajevima:

1. Pacijenti s facijalnom dlakom ili karakteristikama lica koje otežavaju intubaciju.
2. Pacijenti s kratkim i debelim vratom.
3. Pacijenti s pretilošću.
4. Pacijenti s ozljedama lica ili vrata.
5. Pacijenti s imobilizacijom vratne kralježnice.
6. Pacijenti s oštećenim zubima, genetskim anomalijama ili deformacijama.
7. Epiglotitis.
8. Opekline dišnih putova.
9. Pacijenti s uskim licem.
10. Pacijenti koji su imali operaciju štitnjače.
11. Prisutnost zastoja dišnih putova.

Tijekom vanjskog pregleda pacijenta, trebaju se napraviti određena mjerenja kako bi se predvidjele potencijalne poteškoće pri intubaciji. Ta mjerenja uključuju:

• Širina usta (mjerena tehnikom 3-3-2): Usta bi trebala biti dovoljno široka da prime širinu tri prsta, udaljenost od brade do hioidne kosti trebala bi biti barem tri prsta, a prostor između štitne hrskavice i hioidne kosti trebao bi biti dva prsta. Ako su te dimenzije manje od navedenih mjerenja, intubacija će vjerojatno biti teška (pravilo 3-3-2).

Mallampati klasifikacija procjenjuje veličinu jezika u usporedbi s veličinom ždrijela. Klasifikacija je sljedeća:

• Razred I: Vidljivo meko nepce, uvula i tonzilne stupove.
• Razred II: Vidljivo meko nepce i uvula.
• Razred III: Vidljivo samo meko nepce.
• Razred IV: Meko nepce nije vidljivo.

Ova klasifikacija može biti različita ako je pacijent u sjedećem ili ležećem položaju, a govor tijekom pregleda može lažno poboljšati izgled.

U slučajevima kada se sumnja na ozljedu vratne kralježnice i pacijent je imobiliziran vratnom kragnom ili uređajem za potpunu imobilizaciju kralježnice, treba očekivati teškoće pri intubaciji. Intubacija takvih pacijenata obično zahtijeva naginjanje vrata pod kutom od 35 stupnjeva ili više.

Ako intubacija nije moguća, pritisak na krikoidnu hrskavicu ili manevr BURP (Backward-Upward-Rightward Pressure) mogu se primijeniti kako bi se poboljšala vizualizacija tijekom intubacije, posebice ako se vratna kragna ne ukloni ili barem labavi. Primjena Sellickovog manevra ili BURP-a može rezultirati pokretanjem nestabilnog segmenta kralježnice.

Zastoji dišnih putova uzrokovani tumorima, ozljedama, stranim tijelima ili opeklinama mogu otežati ili onemogućiti napredno upravljanje dišnim putem putem intubacije.

Odluka o nastavku naprednih tehnika upravljanja dišnim putem, poput intubacije, trebala bi se temeljiti na pregledu pacijenta i procjeni rizika od potencijalnog neuspjeha intubacije ili poteškoća s ventilacijom maskom i upotrebom samopružajućeg balona.