Sinkopa predstavlja nagli, kratkotrajni gubitak svijesti i mišićnog tonusa, uz spontani i potpuni oporavak. Radi se o čestom kliničkom problemu – prema epidemiološkim podacima, gotovo 40% ljudi doživi barem jednu epizodu sinkope tijekom života. Iako u većini slučajeva ima benignu etiologiju, sinkopa može biti simptom ozbiljnih kardioloških, neuroloških ili metaboličkih poremećaja.
Definicija i osnovne značajke
Prema smjernicama European Society of Cardiology (ESC), sinkopa se definira kao:
-
Naglo nastali, prolazni gubitak svijesti
-
Uzrokovan globalnom cerebralnom hipoperfuzijom
-
Praćen brzim i potpunim oporavkom
Ključno je razlikovati sinkopu od drugih stanja koja uzrokuju poremećaj svijesti, poput epileptičkih napadaja, hipoglikemije ili trauma glave.
Klasifikacija sinkope
1. Refleksna (neurokardiogena) sinkopa
Najčešća vrsta sinkope. Uzrokovana je poremećajem autonomnog živčanog sustava koji dovodi do vazodilatacije i/ili bradikardije. Primjeri:
-
Vazovagalna sinkopa (okidači: bol, emocionalni stres, dugi ortostatski položaj)
-
Situacijska sinkopa (kašalj, mokrenje, defekacija, gutanje)
-
Karotidna sinusna preosjetljivost
2. Ortostatska hipotenzija
Nastaje uslijed poremećaja regulacije krvnog tlaka pri naglom ustajanju. Može biti:
-
Primarna (autonomna insuficijencija)
-
Sekundarna (posljedica lijekova, dehidracije, anemije, Parkinsonove bolesti)
3. Kardiogena sinkopa
Najozbiljnija i potencijalno životno ugrožavajuća. Uzroci mogu biti:
-
Aritmije (bradi- ili tahiaritmije, AV blok, ventrikularne tahikardije)
-
Strukturne bolesti srca (aortna stenoza, hipertrofična kardiomiopatija, plućna embolija, akutni infarkt miokarda)
Klinička evaluacija sinkope
Anamneza
Najvažniji dijagnostički alat. Treba obratiti pažnju na:
-
okolnosti (napor, ortostaza, emocionalni stres),
-
prodromalne simptome (vrtoglavica, mučnina, znojenje, vizualne smetnje),
-
trajanje i karakter epizode,
-
obiteljsku anamnezu iznenadne srčane smrti.
Fizikalni pregled
-
Mjerenje vitalnih znakova (uključujući ortostatski test).
-
Pregled srca, pluća i neurološki status.
Dijagnostičke pretrage
-
EKG – obavezna pretraga kod svih bolesnika.
-
Holter EKG ili event recorder kod sumnje na aritmiju.
-
Ehokardiografija kod sumnje na strukturnu bolest srca.
-
Tilt test za dokazivanje refleksne sinkope.
-
Laboratorijske pretrage (hemoglobin, glukoza, elektroliti).
Diferencijalna dijagnoza
Važno je razlikovati sinkopu od:
-
Epileptičkih napadaja
-
Hipoglikemije
-
Transient ischemic attack (TIA)
-
Psihogenog gubitka svijesti
-
Traumatske ozljede glave s gubitkom svijesti
Terapijski pristup
Refleksna sinkopa
-
Edukacija bolesnika, izbjegavanje okidača.
-
Fizičke kontramanevarske tehnike (ukrižanje nogu, stiskanje šaka).
-
U refraktornim slučajevima – farmakoterapija (midodrin, fludrokortizon).
Ortostatska hipotenzija
-
Postupno ustajanje, povećan unos tekućine i soli.
-
Kompresivne čarape.
-
Lijekovi po potrebi (midodrin, droksidopa).
Kardiogena sinkopa
-
Ovisi o uzroku:
-
Aritmije → ugradnja pacemakera ili ICD-a.
-
Aortna stenoza → kirurška zamjena zaliska.
-
Plućna embolija → hitna antikoagulantna ili trombolitička terapija.
-
Prognoza
-
Refleksna sinkopa – uglavnom benigna, ali može uzrokovati sekundarne ozljede.
-
Ortostatska sinkopa – ovisi o uzroku i pridruženim bolestima.
-
Kardiogena sinkopa – povezana s povećanim rizikom od iznenadne srčane smrti i zahtijeva hitnu dijagnostiku i liječenje.
Kratkotrajni gubitak svijesti – sinkopa – čest je klinički entitet koji zahtijeva sustavan i diferenciran pristup. Iako su najčešći uzroci benigni, prisutnost kardiogenih uzroka čini obaveznu detaljnu evaluaciju svakog bolesnika. Pravovremena dijagnoza i ciljana terapija ključne su za sprječavanje komplikacija i poboljšanje prognoze.
Sinkopa ili kratkotrajni gubitak svijesti čest je razlog dolaska pacijenata u hitnu službu. Iako je najčešće benigna i refleksne etiologije, u određenom broju slučajeva može ukazivati na ozbiljna kardiovaskularna stanja. Zbrinjavanje sinkope zahtijeva brz, sistematičan i diferenciran pristup s ciljem osiguravanja vitalnih funkcija i pravovremene dijagnostike.
Početna procjena na mjestu događaja
Prvi korak u zbrinjavanju sinkope je procjena vitalnih znakova i stabilizacija bolesnika:
-
A – airway: provjeriti prohodnost dišnog puta.
-
B – breathing: procijeniti frekvenciju i kvalitetu disanja, dati kisik po potrebi.
-
C – circulation: izmjeriti puls i krvni tlak, procijeniti perfuziju.
-
Položaj bolesnika – ležeći položaj s podignutim donjim ekstremitetima (Trendelenburg) poboljšava cerebralnu perfuziju.
Ako bolesnik ne povrati svijest unutar 1–2 minute, potrebno je razmotriti druge uzroke (hipoglikemija, epilepsija, trauma glave, moždani udar) i započeti napredne reanimacijske postupke.
Hitna dijagnostička obrada
Anamneza (ako je moguće od svjedoka):
-
Okolnosti događaja (napor, ortostaza, stres, bol).
-
Prodromalni simptomi (vrtoglavica, mučnina, znojenje, palpitacije).
-
Obiteljska anamneza iznenadne srčane smrti.
Fizikalni pregled:
-
Vitalni znakovi, ortostatski test.
-
Kardiološki i neurološki status.
-
Pregled traume zbog moguće ozljede pri padu.
Dijagnostičke pretrage u hitnoj službi:
-
12-kanalni EKG – obavezna pretraga kod svih bolesnika.
-
Krvne pretrage – glukoza, hemoglobin, elektroliti, troponini.
-
Ehokardiografija kod sumnje na strukturalnu bolest srca.
-
Holter EKG / telemetrija ako se sumnja na aritmiju.
-
Tilt test i dodatne pretrage kasnije u specijalističkoj obradi.
Diferencijalna dijagnoza
-
Refleksna sinkopa – obično benigna, ali može zahtijevati edukaciju i preventivne mjere.
-
Ortostatska hipotenzija – povezana s dehidracijom, lijekovima, neurološkim bolestima.
-
Kardiogena sinkopa – povezana s visokim rizikom i zahtijeva hitnu hospitalizaciju.
-
Ostali uzroci: epilepsija, hipoglikemija, TIA, psihogeni gubitak svijesti.
Terapijski pristup u hitnoj službi
-
Stabilni bolesnici s refleksnom sinkopom:
-
Edukacija o izbjegavanju provocirajućih situacija.
-
Preporuka za kontramanevarske tehnike (stiskanje šaka, ukrižanje nogu).
-
Nadoknada tekućine.
-
-
Bolesnici s ortostatskom hipotenzijom:
-
Postupno ustajanje.
-
Održavanje adekvatne hidracije i unosa soli.
-
U nekim slučajevima kompresivne čarape ili farmakoterapija (midodrin, fludrokortizon).
-
-
Bolesnici s kardiogenom sinkopom:
-
Neposredna hospitalizacija i monitoring.
-
Liječenje aritmija (farmakološki, elektrostimulator, ICD).
-
Liječenje strukturnih bolesti (npr. aortna stenoza – kirurška intervencija).
-
Kod plućne embolije – hitna antikoagulacija ili tromboliza.
-
Dugoročno zbrinjavanje i prevencija
-
Edukacija bolesnika i obitelji.
-
Kontrola faktora rizika (hipertenzija, aritmije, dijabetes).
-
Redovite kardiološke kontrole kod bolesnika s kardiogenom sinkopom.
-
Psihološka potpora kod ponavljanih epizoda sinkope.
Zaključak
Zbrinjavanje sinkope temelji se na brzom prepoznavanju uzroka, osiguravanju vitalnih funkcija i diferenciranju benignih od visokorizičnih oblika. Posebnu pažnju zahtijevaju kardiogene sinkope, jer su povezane s povećanim rizikom smrtnosti. Sustavan pristup koji uključuje inicijalnu stabilizaciju, hitnu dijagnostiku i ciljani terapijski plan ključan je za sigurnost pacijenta i optimalne ishode liječenja.