Konvulzije koje se javljaju kod djece, obično između šest mjeseci i pet godina života, povezane su s visokom temperaturom, ali ne uzrokovane akutnom infekcijom središnjeg živčanog sustava.

Nagli porast tjelesne temperature, često zbog infekcija gornjih dišnih puteva ili gastrointestinalnih infekcija, može potaknuti ove napade. Roditelji često ne primjećuju da dijete ima groznicu, ili im je izazov smanjiti temperaturu primjenom antipiretika, umirujućih kupki ili obloga.

Predisponirajući faktori za groznice koje prate grčeve uključuju poteškoće pri porodu, usporen razvoj rane neurološke funkcije i obiteljsku povijest groznica koje prate grčeve kod roditelja ili braće i sestara. Ovi napadi mogu se manifestirati kao kontrakcije mišića tipa tonik-klonik, gubitak mišićnog tonusa ili ukočenost. Mogu se dogoditi tijekom porasta temperature, dok je temperatura visoka ili tijekom njenog opadanja.

Klinička slika groznica koje prate grčeve može biti dramatična za roditelje. Dijete može izgubiti svijest dok doživljava generalizirane tonik-kloničke kontrakcije mišića, uz gušenje i cijanozu (plavu boju kože). Također moguća su dugotrajna apneja, kada dijete prestaje disati. Trajanje napada obično traje od 3 do 10 minuta, rijetko duže, i obično se zaustavljaju spontano. Napadi se ponekad mogu ponoviti više puta u jednom danu, a njihovo trajanje može varirati.

Manifestacije groznica koje prate grčeve mogu uključivati:

• Gubitak svijesti
• Trzanje mišića (generalizirano ili djelomično)
• Smanjen mišićni tonus
• Ukočenost (povećan mišićni tonus)
• Kratkotrajni gubitak kontakt s okolinom (epileptički napadaj odsutnosti, često opisivan od strane roditelja kao “napadi u kojima dijete gleda u prazno”)

Nakon napada trebate konzultirati pedijatra ili pedijatrijskog neurologa kako biste isključili infekciju središnjeg živčanog sustava. Neki instituti preporučuju obavljanje lumbalne punkcije nakon prvog napada groznica koje prate grčeve.

Postoje tipični i atipični napadi groznica koje prate grčeve. Za tipične napade, kontinuirana profilaksa nije potrebna. Umjesto toga, povremena profilaksa koristi se po potrebi, primjenjujući diazepam supozitorije ili rektalne gelove. Za djecu s atipičnim napadima groznica koje prate grčeve preporučuje se kontinuirana profilaksa primjenom fenobarbitona (4-5 mg/kg) ili primidona.

Mjere prve pomoći za roditelje djece sklone napadima groznica koje prate grčeve uključuju:

• Zadržavanje djeteta kod kuće kad je bolesno i ako mu je temperatura iznad 38°C.
• Osiguranje da dijete ostane dobro hidratizirano.
• Redovito praćenje i mjerenje tjelesne temperature djeteta.
• Davanje odgovarajućih antipiretičkih lijekova kao što je paracetamol (acetaminofen) kada rektalna temperatura djeteta prelazi 38,5°C.
• Za djecu stariju od jedne godine koristite 125 mg supozitorija, 3 puta dnevno.
• Za djecu stariju od dvije godine koristite 250 mg supozitorija, 3 puta dnevno.
• Upotreba mlake vode za kupke i obloge ako temperatura ne padne.
• U slučajevima kada su djeca već imala napade tijekom prethodnih bolesti, primjenjuje se diazepam gel rektalno kada rektalna temperatura premaši 38,5°C. Doza je 5 mg za djecu do 10 kg i 10 mg za one koji teže između 10 i 15 kg.
• Ako dijete i dalje ima napadaje unatoč ovim mjerama, primjenjuje se još jedan diazepam gel supozitorij. Položite dijete na bok kako biste sprijeti aspiraciju, i odmah potražite medicinsku pomoć. Samo liječnik može utvrditi jesu li to “benigni” napadaji ili ozbiljniji napadaji koji mogu ukazivati na upalu mozga ili moždanih ovojnica te zahtijevati brzo liječenje.

Važno je zapamtiti da diazepam nije zamjena za antipiretske lijekove i neće smanjiti povišenu tjelesnu temperaturu djeteta. Stoga je također potrebno poduzeti antipiretske mjere i često pratiti tjelesnu temperaturu djeteta.

Napadi koji traju duže od 20 minuta mogu dovesti do oštećenja mozga. U početnoj fazi dolazi do povećanja volumena srca. Tahikardija i hipertenzija povećavaju cerebralni protok krvi, povećavajući potrošnju kisika i glukoze u mozgu. Napadi praćeni povećanim lučenjem sline i bronhijalne hipersekrecije dovode do hipoksije i hiperkapnije.

Potrebe mozga za kisikom nadmašuju dostupnu opskrbu, što rezultira poremećajem cerebralne autoregulacije protoka krvi, arterijskom hipotenzijom i smanjenom cerebralnom perfuzijom. Dolazi do oštećenja mitohondrijskog sustava, stanične acidoze i povećanja mliječne kiseline u cerebrospinalnoj tekućini. Neprestana aktivnost napadaja uzrokuje ulazak kalcija u stanice, što dovodi do nepovratnog oštećenja neurona.

Prognoza varira i teško je predvidjeti. Pacijenti mogu umrijeti tijekom epizode statusa ili u postiktalnoj fazi zbog respiratornih ili kardio-cirkulacijskih poremećaja. Teški slučajevi mogu rezultirati prolaznim ili fiksnim neurološkim deficitima. Bolja prognoza povezana je s brzim i odgovarajućim liječenjem, gdje je vrijeme od pojave napadaja do liječenja kraće.

Strategije liječenja uključuju:

• Održavanje vitalnih funkcija
• Smanjenje groznice antipireticima, oblozima i mlakim kupkama
• Davanje diazepama intravenski (0,2-0,3 mg/kg) ili, kod novorođenčadi, kontinuiranom infuzijom (0,3 mg/kg/sat, razrijeđeno normalnom fiziološkom otopinom)
• Također se može koristiti lorazepam, sličnog brzog početka djelovanja, ali dugotrajnijeg djelovanja.
• Midazolam, drugi benzodiazepin, može se primijeniti s brzim početkom i kratkotrajnim djelovanjem.
• Za teže slučajeve može se koristiti tiopental (10 mg/kg polako infundirano tijekom 30 minuta).

Važna su laboratorijska ispitivanja, uključujući procjenu ravnoteže kiselina i baza, ionogram, ureju, amonijak, glukozu, aceton i aminoaciduriju. Preporučuje se oftalmološki pregled, biokemijska, citološka i bakteriološka analiza cerebrospinalne tekućine, EEG i praćenje seruma antiepileptičkih lijekova. Terapija treba pažljivo prilagoditi na temelju dobivenih rezultata.