Klasična laringealna maska je alternativno pomagalo koje služi otvaranju i održavanju dišnog puta otvorenim. Uvedena je u anesteziološku praksu sredinom osamdesetih godina te se pokazalo kako je jednostavna za korištenje posebno u vanbolničkoj hitintoj medicinskoj službi.

Laringealna maska sastoji se od proksimalnog tubusa, nalik endotrahealnom tubusu koji je povezan s distalnim eliptičnim balonom. Kada je balon napuhan, omogućuje zatvaranje laringealnog otvora. Na kraju tubusa nalazi se univerzalan 15 mm konektor koji se spaja na samošireći balon ili ventilacijsku cijev ventilatora.

Ventilacija pomoću laringealne maske je učinkovitija i lakša nego pomoću samoširećeg balona i maske, iako ne garantira potpunu zaštitu dišnog puta te je aspiracija moguća iako vrlo rijetko.

Indikacije za postavljanje laringealne maske su:

• Pacijent bez svijesti i zaštitnih refleksa
• Potreba za ventilacijom
• Alternativno sredstvo (intubacija nije moguća)

Kontraindikacije:

• Simptomatska hijatalna hernija
• Patološka debljina
• Trudnoća više od 14 tjedana
• Mnogostruke i teške ozljede lica (orofaringealne)
• Akutni abdomen
• Ozljede prsnog koša
• Stanja udružena s odgođenim pražnjenjem želuca
• Kronična opstruktivna bolest pluća
• Primjena laringealne maske kod pacijenata s punim želucem

Postupak postavljanja klasične maske:

1. Primjeniti zaštitnu opremu (rukavice, naočale, maska za lice)
2. Odabrati veličinu laringealne maske (za odrasle 3, 4 i 5)
3. Provjeriti ispravnost maske od fizičkih i mehaničkih oštećenja
4. Provjeriti ispravnost balona napuhavanjem maksimalne količine zraka
5. Isprazniti balon u potpunosti
6. Nanijeti lubrikantno sredstvo na stražnju stranu balona
7. Postaviti se iznad glave pacijenta
8. Preoksigenirati pacijenta 100% kisikom kroz 2 minute
9. Postaviti glavu pacijenta u položaj sličan položaju za intubaciju. (Kod sumnje na ozljedu zadržati neutralni položaj glave i vrata)
10. Dominantnom rukom primiti masku kao olovku kažiprstomna spoju tubusa s balonom
11. Uvesti je u usnu šupljinu  s otovorom prema naprijed, stražnja strana po nepcu
12. Vrh se pomiče iza gornjih sjekutića s gornjom površinomuz nepce dok se ne osijeti otpor koji nastaje kada vrh maske dodiruje ezofagealni sfinkter
13. Paziti da se vrh maske ne presavije
14. Izvaditi prst iz usne šupljine kojim ste uvodili masku, drugom rukom primiti masku tik do usni
15. Napuhati balon određenom količinom zraka( broj 3 s 20 ml zraka, 4 s 30 ml, 5 s 40 ml zraka)
16. Prilikom napuhavanja maska sjeda na odgovarajuću poziciju
17. Provjeriti učinkovitost postavljanja i ventilacije auskultacijom, praćenjem pokreta prsnog koša
18. Vrijeme postavljanja je 30 sekundi, ako nije postavljanje uspješno, izvaditi, preoksigenirati pa zatim ponoviti postupak

PREDNOSTI:

• jednostavnost postupka
• kvalitetnija ventilacija u odnosu ventilacije maskom i samoširećim balonom