Dijagnosticiranje trovanja kod djece zahtijeva brz i precizan pristup kako bi se identificirao uzrok i započelo odgovarajuće liječenje. Evo koraka koji se obično provode u dijagnostičkom postupku kod trovanja djece:
- Anamneza (Povijest bolesti)
- Identifikacija tvari: Pokušajte saznati što je dijete unijelo, udahnulo ili s čime je došlo u kontakt. Ovo može uključivati pitanja roditeljima ili skrbnicima o dostupnim kemikalijama, lijekovima i biljkama u kućanstvu.
- Vrijeme izlaganja: Utvrdite kada je došlo do izlaganja otrovu i koliko je vremena prošlo od tada.
- Količina: Pokušajte odrediti količinu unesene ili udahnute tvari.
- Fizikalni Pregled
- Vitalni znakovi: Provjerite disanje, puls, krvni tlak i temperaturu djeteta.
- Opći izgled: Provjerite svijest, boju kože, prisutnost osipa ili opekotina.
- Specifični simptomi: Obratite pažnju na specifične simptome kao što su mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, poteškoće s disanjem, zbunjenost i napadaji.
- Laboratorijske Pretrage
- Krvne pretrage: Analiza krvi može pomoći u otkrivanju razine otrova u organizmu, funkcije jetre i bubrega, razine elektrolita i kiselo-bazne ravnoteže.
- Mokraća: Analiza urina može otkriti prisutnost određenih otrova ili njihovih metabolita.
- Toksiološke pretrage: Specifični testovi za identifikaciju otrova, uključujući droge, alkohol, pesticide i teške metale.
- Dijagnostičke Slike
- RTG (rentgen): Može pomoći u identificiranju prisutnosti stranih tijela u tijelu, posebno ako se sumnja na gutanje.
- Ultrazvuk: Koristi se za procjenu abdominalnih organa i može pomoći u otkrivanju komplikacija.
- EKG (Elektrokardiogram)
- Srčana aktivnost: EKG može otkriti promjene u srčanoj aktivnosti uzrokovane određenim otrovima koji utječu na srčani ritam.
- Specifični Testovi
- Plinovi u krvi: Analiza arterijske krvi za provjeru razine kisika i ugljičnog dioksida.
- Pulsna oksimetrija: Mjerenje zasićenosti kisikom u krvi.
- Konzultacije
- Toksikolog: Konzultacija s toksikologom može biti korisna za specifične smjernice o liječenju.
- Pedijatar: Pedijatar će koordinirati liječenje i daljnju skrb za dijete.
Pristup liječenju nakon dijagnoze
- Dekontaminacija: Ovisno o vrsti otrova, dekontaminacija može uključivati pranje kože, ispiranje očiju ili ispiranje želuca.
- Antidot: Primjena specifičnog antidota ako je poznat otrov i dostupan antidot.
- Podržavajuća Terapija: Liječenje simptoma kao što su podrška disanju, rehidracija, korekcija elektrolitske neravnoteže i liječenje napadaja.
- Praćenje: Kontinuirano praćenje vitalnih znakova i laboratorijskih nalaza za procjenu učinkovitosti liječenja i napredovanja oporavka.
Pravovremena i precizna dijagnoza ključna je za učinkovito liječenje trovanja kod djece. Ako sumnjate na trovanje, hitno potražite medicinsku pomoć.