Za sedaciju koriste se barbiturati, opioidi, benzodiazepini, ne-barbiturantni sedativi i disocijativni lijekovi. Idealni sedativ bi trebao imati brzo djelovanje, kratkotrajni gubitak svijesti a bez kardiovaskularnih učinaka.
Sedativ se daje prije neuromišićnog blokatora. Iako se mogu dati istovremeno, za pacijenta bi to moglo biti stresno i zastrašujuće, da je pri svijesti a ne može spontano disati zbog mišićne relaksacije dišnog puta.
Etomidate je sedativ brzog nastupa i kratkog djelovanja, ne-barbituratni hipnotik koji se dugi niz godina koristio u indukciji anestezije. Može biti lijek izbora kod hipotenzivnih ili traumatiziranih pacijenata. Smanjuje intrakranijalni tlak, cerebralni protok krvi i cerebralni metabolizam kisika. Već s jednom dozom može smanjiti razinu kortizola.
Ketamin, neuroleptik često se opisuje i kao disocijativni anestetik. Povećava srčani izbačaj, krvni tlak, cerebralni protok, puls, potrošnju kisika u srčanom mišiću i uzrokuje oslobađanje endogenih katekolamina. Povećava sekreciju u bronhima i sline što se može smanjiti davanjem Atropina u premedikaciji u dozi od 0,01 mg/kg tjelesne težine. Može biti uzrok halucinacijama prilikom buđenja što kod odraslih osoba može biti neugodno. Kod odraslih osoba one se javljaju se u 50%slučajeva a kod djece u manje od 10% slučajeva.
Midazolam je benzodiazepin kratkog djelovanja, od 30 do 60 minuta, sporijeg početka djelovanja. Ponekad početak punog djelovanja može biti kroz 3-5 minuta. Uzrokuje respiratornu i kardiovaskularnu depresiju.
Propofol je sedativ koji se tek u novije vrijeme koristi u indukciji. Ima vrlo brzi nastup djelovanja unutar 10-20 sekundi a kratkotrajnog djelovanja 10-15 min.
Za neuromišićnu blokadu, tj. paralizu lijek izbora trebao bi imati brzi početak djelovanja a trajanje proporcionalno primijenjenoj dozi, morao bi imati sedativne, analgetske i amnezijske osobine. Lijek izbora bi trebao također biti siguran za primjenu bez obzira na dob pacijenta s minimalnim ili nikakvim nuspojavama.
Neuromišićni blokatori koji su trenutno dostupni, mogu biti depolarizirajući (succinylcholine) ili nedepolarizirajući lijekovi (pancuronium, rocuronium, vecuronium…).
U postupku RSI-a nakon što je sve spremno, i pacijent oksigeniran, daje se sedativ. Izbor sedativa određuje liječnik na temelju kliničkog stanja pacijenta i svojstvima lijeka.
Kada sedativ počne djelovati i pacijent izgubi svijest, primjenjuje se pritisak na krikoidnu hrskavicu (Sellickov postupak, pritisak se vrši sve dok endotrahealni tubus nije postavljen i balončić napuhan) kako bi dišni put bio osiguran.
Neuromišićni blokator se daje odmah nakon sedacije, te nakon što počne djelovati, pacijent se intubira, provjerava se položaj endotrahealnog tubusa i tubus se fiksira.
