Procjena disanja uključuje:

  • frekvencija disanja
  • volumen udaha
  • napor pri disanju (korištenje pomoćne dišne muskulature)
  • oksigenacija
  • učinkovitost disanja (simetričnost odizanja prsnog koša)

Brzo disanje kod djece u mirovanju može biti uzrokovana:

  • problemima s dišnim putem
  • plućnim problemima
  • cirkulacijskim problemima
  • metaboličkim problemima

Tablica normalne frekvencije disanja prema dobi:

DOB DJETETA FREKVENCIJA DISANJA
< 1 godine 30-40/min.
1-2 godine 25-35/min.
2-5 godina 25-30/min.
5-11 godina 20-25 /min.

Volumen udaha te posljedično učinkovitost disanja procjenjuje se promatranjem odizanja i spuštanja prsnog koša, auskultacijom prsnog koša obostrano. Odizanje prsnog koša mora biti simetrično uz normalan šum disanja. Tihi prsni koš je predterminalni znak jer ukazuje na nedostatni volumen zraka. Inspekcijom, promatramo da li dijete koristi pomoćnu muskulaturu i da li diše s naporom. Na to nam može ukazivati uvlačenje prsnog koša i juguluma, širenje nosnica, paradoksalno disanje te pojava šumnog disanja pri udisaju i izdisaju.

Šumovi prilikom udisaja (stridor) mogu ukazivati na opasnost i moguće probleme zbog smanjena opsega dišnog puta. Sipnja (wheezing) ukazuje na suženje donjih dišnih puteva i najčešće se čuje kod izdisaja. Stenjanje se može čuti prilikom izdisaja ako je larinks djelomično zatvoren u pokušaju da se poveća volumen izdisaja i sačuva preostali volumen pluća. Javlja se obično kod dojenčadi i manje djece a znak je teškog stanja.

Cijanoza sluznice usta i noktiju, te bljedilo kože mogu biti prisutni kod zatajenja disanja.

Prilikom procjene saturacije kisikom može se koristiti pulsni oksimetar kod svih dobnih skupina

Osobitosti djece prilikom disanja:

  • nezrela pluća prilikom rođenja
  • mehanika disanja mijenja se s dobi
  • kod manje djece rebra su mekana i savitljiva a mišići slabi
  • kod manje djece dolazi do uvlačenja sternuma (prsne kosti) i međurebrenih mišića kod respiratornog zatajenja
  • kod starije djece mišići su razvijeniji a rebra okoštavaju

Normalna respiracija zahtijeva minimalnu snagu. Frekvencija disanja ovisi o agitiranošću djeteta, tjeskobi i febrilitetu. Volumen spontanih udisaja je konstantan (7-9 ml/kg tjelesne težine). Minutnu ventilaciju dobijemo tako da pomnožimo tidal volumen (volumen prilikom udaha) s frekvencijom disanja.

Respiratorni distres kod djece ćemo prepoznati:

  • dijete upotrebljava pomoćnu muskulaturu
  • povećana je frekvencija disanja
  • povećana je srčana frekvencija

Učinci poremećenog disanja:

  • srčana frekvencija (tahikardija, kasnije bradikardija kao posljedica hipoksije , predterminalni znak)
  • boja kože (crvena zbog napora, kasnije blijeda zbog hipoksije, cijanoza – predterminalni znak)
  • mozak (nemirno dijete/pospano dijete, sve do gubitka svijesti, uznemirenost se može teže identificirati – roditelji mogu pomoći)

Postupci zbrinjavanja poremećaja disanja

  • osigurati oksigenaciju davanjem kisika (masku može držati i roditelj)
  • asistirana ventilacija

Asistirana ventilacija:

  • frekvencija disanja <30 ili >50 novorođenčad
  • frekvencija disanja <20 ili >30 dojenčad i djeca do 13 godina
  • frekvencija disanja <12 ili >20 za djecu 13-16 godina
  • nedostatno širenje prsnog koša

Maska, samošireći balon i ostala pomagala moraju biti prilagođena dobi djeteta.