Iako naziv ove tehnike „Intubacija u brzom slijedu“ (eng. Rapid Sequence Intubation) navodi brzu primjenu lijekova, sam postupak nije uopće brz, već zahtijeva određeno vrijeme.
Ovu tehniku naprednog zbrinjavanja dišnog puta podijelili smo u sedam praktičnih i sadržajnih faza:
- Preparation (priprema pacijenta, opreme, tima i lijekova)
- Preoxgention (preoksigenacija pacijenta 100% kisikom)
- Pretreatment (premedikacija ako je indicirano)
- Paralysis with induction (sedacija i relaksacija)
- Protection (zaštita dišnog puta)
- Placement (postupak intubacije)
Post-intubation management (post intubacijska skrb, mehanička ventilacija, održavanje sedativima i neuromuskularnim blokatorima…)
Priprema pacijenta, članova tima, opreme i pribora za postupak
Pacijentu će liječnik, ukoliko je kontaktibilan, objasniti cijeli postupak, o potrebi intubacije zbog njegovog trenutnog stanja. Potrebno je postaviti pacijenta u optimalni položaj za intubaciju ukoliko to dozvoljava njegovo trenutno stanje.
Pacijentu je potrebno postaviti monitoring koji uključuje EKG monitoring, saturaciju kisika arterijske krvi kisikom (SpO2), nadzor koncentracije ugljičnog dioksida u respiracijskim plinovima (EtCO2) te otvoriti dva široka venska puta [15]. Iskustvo je pokazalo da je neuspjeh ovog postupka češći na terenu, ovisan o dobro postavljenom venskom putem. Iz toga razloga, dobro je imati dva venska puta. U slučaju neuspjeha, postaviti treba intraosalni pristup.
Praćenje respiracijske funkcije jedan je od najvažnijih pokazatelja vitalnih funkcija pacijenta, a uključuje dvije osnovne fiziološke funkcije: oksigenaciju i ventilaciju. U minimalni nadzor praćenja respiracijskih funkcija spada neinvazivno određivanje saturacije arterijske krvi (SpO2) pomoću pulsnog oksimetra i kapnometrija/kapnografija (EtCO2).
Praćenje se može provoditi kod pacijenata koji spontano dišu kao i kod intubiranog pacijenta.
Neinvazivno mjerenje saturacije arterijske krvi pomoću pulsnog oksimetra najrasprostranjeniji je način nadzora i omogućuje dobar uvid u zasićenost krvi kisikom. Pulsni oksimetri ujedno mjere i srčanu frekvenciju. Normalne vrijednosti kreću se između 95 i 100% s time da točnost može varirati. Vrijednosti ne moraju biti točne ili mogu biti ograničene kod pacijenata s teškom hipoksemijom, otrovanja ugljičnog monoksida, kod abnormalnih srčanih frekvencija, hipoperfuzije/hipotenzije te kod primjene vazokonstrikcijskih lijekova. Vrijednosti neće biti točne ako pacijent ima lakirane nokte, tragove krvi na mjestu mjerenja, ako je previše svjetla ili dolazi do pomicanja oksimetra.
Kapnografija je neinvazivna metoda praćenja izdahnutog ugljičnog dioksida (CO2) u izdahnutom zraku (EtCO2) a može se primijeniti nazalnom kanilom ili s nastavkom kod intubiranih pacijenta. Za procjenu ventilacije koristi se kapnograf koji metodom infracrvene spektrografije vrši stalnu analizu razine ugljikovog dioksida u respiracijskim plinovima što se naziva kapnografija (prikazana pomoću krivulje) na monitoru.
Normalne vrijednosti su 35-45 mmHg. Vrijednosti ispod 35 mmHg ukazuju na hiperventilaciju a vrijednosti veće od 45 mmHg na hipoventilaciju. Kapnografija može upozoriti na promjene u metabolizmu i perfuziji povećanim vrijednostima CO2 .
Od uređaja, potrebno je pripremiti defibrilator s opcijama EKG monitoringa, 12 kanalnog EKG-a, SpO2 i EtCO2, neinvazivnog mjerenja krvnog tlaka ( engl. Non-Invasive Blood Pressure, skr. NIBP), zatim mehanički ventilator s mogućnošću primjene više modaliteta umjetnog disanja i aspirator za zbrinjavanje i sukciju dišnih putova te s mekanim aspiracionim kateterima različitih veličina i tvrdim, širokim aspiracionim kateterom. Neinvazivno mjerenje krvnog tlaka dobro je postaviti na automatsko mjerenje u određenom intervalu od par minuta. Očitanje tlaka može rezultirati ranijem otkrivanju hipotenzije.
Svi uređaji moraju biti kompletirani i pregledani prilikom primopredaje smjene od članova tima hitne medicinske službe, ispravni za upotrebu i redovito servisirani od ovlaštenog servisera.
Oprema za dišni put mora biti kompletirana i spremna, ispravna za upotrebu. Uključuje potpunu opremu za osnovno i napredno zbrinjavanje dišnog puta (laringoskop s rezervnim baterijama i špatulama različitih veličina s ispravnim funkcionalnim svjetlom, samošireći balon s različitim veličinama maski i spremnikom za kisik, medicinski kisik, endotrahealni tubusi različitih veličina, vodilica za tubus, fiksator tubusa, magilove hvataljke, orofaringealni tubusi različitih veličina, nazofaringealni tubusi različitih veličina, stetoskop, sredstvo za podmazivanje tubusa, šprica od 20 kubika, maske za aplikaciju kisika sa spremnikom razlitih veličina) pribor i opremu za otežanu intubaciju (videolaringoskop s pripadajućim rezervnim baterijama, stilet, alternativno sredstvo za uspostavu umjetnog dišnog puta (supraglotična pomagala), oprema za kirurško otvaranje dišnog puta).
Svi lijekovi koji će se koristiti u postupku moraju biti pripremljeni za primjenu prije postupka intubacije, razrijeđeni ako je potrebno i označeni posebnim naljepnicama o vrsti i dozi lijeka.
Članovi tima hitne medicinske službe također moraju biti spremni za postupak. Svi moraju imati propisanu zaštitnu opremu (rukavice, naočale, zaštitna pregača ako je potrebno), zaštitnu odjeću i obuću. Uloge moraju biti jasne i određene prema kompetencijama stečenih formalnim obrazovanjem i stručnim dodatnim usavršavanjem. Komunikacija mora biti jasna, glasna i razgovijetna.
Prije postupka mora biti određeno tko ima ulogu asistenta liječniku prilikom intubacije, tko će vršiti pritisak na krikoidnu hrskavicu, tko će davati terapiju itd.
