Endotrahealna intubacija je postupak zbrinjavanja i osiguranja dišnog puta postavljanjem endotrahealnog tubusa direktno u traheju. To je ujedno i najpouzdanija tehnika dišnog puta koja u potpunosti osigurava dišni put te omogućuje najbolju ventilaciju i oksigenaciju pacijenta.

Osoblje koje izvodi intubaciju mora odlično poznavati svu potrebnu opremu koja se koristi u osnovnom i naprednom zbrinjavanju dišnog puta te biti uvježbano za ovaj postupak.

Endotrahealna intubacija ne smije trajati duže od trideset sekundi. Endotrahelna intubacija:

  • Preoksigenirati pacijenta s visokim protokom kisik
  • Položaj pacijenta za intubaciju (lagano flektiran vrat s malim jastučićem ispod okcipitalnog dijela, glava ekstendirana)
  • Pacijentu se otvore usta, laringoskop se drži u lijevoj ruci te se uvodi po desnoj strani pacijentovih usta, jezik se pomače laringoskopom i u lijevo do sredine.
  • Pratiti posteriorni dio nepca dok se ne ukaže uvula.
  • Prijeći polako laringoskopom preko baze jezika dok se ne ugleda epiglotis.
  • Postaviti vrh špatule laringoskopa u valekulu (između korijena epiglotisa i baze jezika).
  • Podignuti špatulu laringoskopa prema gore duž linije laringoskopa.
  • Taj zahvat podiže epiglotis i otkriva glasnice
  • Nakon što je larinks postao vidljiv, s glasnicama s obje strane, umetnuti endotrahealni tubus.
  • Tubus bi se trebao postavljati kroz desnu stranu usta, a uvodi ga se najčešće kod muškaraca do oznake 21, a kod žena do oznake 23.
  • Ako se sumnja da položaj tubusa nije ispravan, tubus se vadi, pacijenta se preoksigenira i ponavlja postupak.
  • Nakon postavljanja tubusa napuhati balončić (cuff) dovoljno da se spriječi istjecanje zraka za vrijeme udisaja te da se osigura dišni put.
  • Na tubus spojiti samošireći balon koji je spojen na visoki protok kisika.
  • Auskultirati pluća i promatrati da li se odiže prsni koš kod udisaja.
  • Slušati u epigastriju zbog želučane inflacije te u srednjoj aksilarnoj liniji s obje strane prsnog koša.
  • Položaj provjeriti i pomoću kapnografa/kapnometra koji mjeri količinu izdahnutog ugljičnog dioksida
  • Ako detektira ugljični dioksid pomoću kapnografa/kapnometra može se smatrati da je položaj tubusa pravilan
  • Nakon potvrde pravilnog položaja endotrahealni tubus je potrebno fiksirati
  • Ako se odiže samo desna strana prsnog koša tada je potrebno ispuhati cuff jer to ukazuje da se tubus nalazi u desnom bronhu i tubus izvući za 1-2 cm te potom opet napuhati balončić, nakon čega slijedi ponovna provjera položaja tubusa

Intubacija se izvodi nakon nakon što je pacijentu dan neuromišićni relaksans, čime je uspostavljena relaksacija dišnog puta. Pacijent mora biti bez svijesti i ne smije imati zaštitne reflekse.

Ukoliko je intubacija uspješna, nakon napuhavanja balončića na endotrahealnom tubusu, provjere položaja tubusa i stabilizacije tubusa fiksatorom pritisak na krikoidnu hrskavicu više nije potreban.

Ako intubacije nije bila uspješna, potrebno je pacijenta ventilirati maskom i samoširećim balonom uz 100% kisik spojenim na spremnik na samoširećem balonu uz održavanje pritiska na krikoidnu hrskavicu.

U slučaju da je predviđena otežana intubacija, može se koristiti videolaringoskop i oprema za otežanu intubaciju. Otežana intubacija može podrazumijevati poteškoće s vizualizacijom glotisa ili poteškoće s postavljanjem tubusa uslijed izobličenja, otekline ili suženja grkljana i dušnika.

Nakon reoksigenacije potrebno je ponovo pokušati intubirati pacijenta a u ponovljenom slučaju neuspješne intubacije osigurati alternativni dišni put (supraglotičko pomagalo) ili kirurški otvoriti dišni put).

Provjera postavljenog endotrahealnog tubusa i sama potvrda može biti:

  • Objektivna
  • Subjektivna
  • Pomoću pulsne oksimetrije
  • Pomoću valne kapnografije

Neprepoznata ezofagealna intubacija i krivo postavljeni tubus može biti smrtonosan za pacijenta a toga svi članovi tima hitne medicinske službe moraju biti svjesni. Uz auskultaciju prsnog koša, pravilno postavljen endotrahealni tubus najbolje je provjeriti pomoću kapnometra/kapnografa i mjerenjem izdahnutog ugljičnog dioksida.

Ako dođe do promjena u vrijednostima kapnografa/kapnometra ili u pulsnoj oksimetriji, potrebno je prvo provjeriti položaj endotrahealnog tubusa.

Prilikom otežane intubacije mogu se koristiti razna pomagala za intubaciju, supraglotička pomagala i oprema za kirurško zbrinjavanje dišnog puta.

Bougie je elastična vodilica za endotrahealni tubus, pomagalo koje se koristi kad nije moguće vizualizirati glasnice, dužine je 60-70 centimetara i uvodi se naslijepo. Preko bougie-a se uvodi endotrahealni tubus.

Supraglotička pomagala se postavljaju kada intubacija uobičajenim načinom nije bila uspješna. Sada na tržištu postoji više desetaka pomagala a u Republici Hrvatskoj se najviše koristi I-gel i laringealna maska, zbog jednostavnog, neinvazivnog postupka postavljanja i niske cijene.