Febrilne konvulzije, grčevi koji nastaju u visokoj temperaturi javljaju se kod male djece najčešće u dobi od 6 mjeseci pa sve do pet godina starosti djeteta. To su prigodni moždani epileptički napadi kod kojih temperatura nije uzrokovana akutnom infekcijom središnjeg živčanog sustava.

Naglo povišenje temperature je često uzročnik pojave konvulzija. Često roditelji znaju u anamnezi navesti kako nisu ni primjetili da dijete ima temperaturu, ili napominju kako ju je vrlo teško spustiti davanjem antipertika, tuširanjem mlakom vodom, kupkama, ili pomoću obloga.

Uzrok temperaturi obično je infekcija gornjih dišnih putova ili crijevne infekcije.Predisponirajući faktori za pojavu febrilnih konvulzija su poteškoće na porodu, usporen rani neurološki razvoj te pojava febrilnih konvulzija u roditelja ili braće. Konvulzije se očituju toničko-kloničkim grčevima ili gubitkom tonusa mišića. Mogu nastati prilikom porasta, za vrijeme ili prilikom pada visoke temperature.

Klinička slika febrilnih konvulzija vrlo je dramatična za roditelje. Dijete okrene očne jabućice u stranu, izgubi svijest te se grče svi ekstremiteti, često uz pojavu krkljanja i cijanoze. Često mogu biti prisutne i duge pauze apneje, kada dijete ne diše. Trajanje napada obično traje nekoliko minuta, i to od 3 do 10 minuta, rijeđe su duže. Obično spontano prestaju. Mogu se ponoviti i nekoliko puta u toku dana a i trajanje može biti duže.

Manifestacija febrilnih konvulzija:

  • gubitak svijest
  • trzajevi mišića (generalizirani – svih skupina, ili parcijalni – samo jedne skupine)
  • mlohavost (gubitak tonusa mišića)
  • ukočenost (povišen tonus mišića)
  • kratkotrajni gubitak kontakta s okolinom (absence napad, roditelji to najčešće opisuju kao “zagledavanje”)

Nakon napada, potrebno se javiti pedijatru odnosno neuropedijatru da bi se isključiila infekcija središnjeg živčanog sustava. Neke ustanove preporučuju obavezno lumbalnu punkciju pri svakom prvom napadaju febrilnih konvulzija.

Mogu biti tipične i atipične.

Od tipičnih febrilnih konvulzija nije potrebno davati kontinuiranu profilaksu nego takozvanu intermitentnu s diazepam klizmama ili supozitorijima. Kod djece s atipičnim febrilnim konvulzijama provodi se kontinuirana profilaksa napada davanjem fenobarbiton tbl. 4 do 5 mg/kg ili femiton.

Prva pomoć za roditelje:

Ako su djeca sklona febrilnim konvulzijama, prilikom bolesti i ukoliko je temperatura visoka, preko 38 potrebno je dijete zadržati kod kuće.

Djeci treba davati da piju dosta tekućine.

Redovito kontrolirati i mjeriti temperaturu.

Ako temperatura poraste iznad 38,5o C roditelji djetetu trebaju dati čepiće, sirup ili tablete paracetamola

Djeca od jedne godine čepić, 3 x 125 mg dnevno

Djeca od 2 godine 250 mg, 3 x dnevno

Preporučuju se kupke i oblozi od ustajale vode ako temperatura i dalje ne pada.

Ukoliko su djeca već imala grčeve uz visoku temperaturu kod rektalne temperature preko 38,5 C treba odmah dati klizmu diazepama (djeci do 10 kg klizma a 5 mg, a onima od 10 – 15 kg 10 mg)

Ukoliko unatoč svim poduzetim mjerama dijete ipak dobije grčeve treba ponoviti klizmu diazepama, poleći dijete na bok (da ne aspirira) i obratiti se odmah liječniku. Jedino liječnik može utvrditi radi li se o “dobroćudnim” grčevima ili opasnim, tj. postoji li možda upala moždanih ovojnica ili mozga, a što zahtijeva brzo liječenje.

Diazepam nije zamjena za lijekove za snižavanje temperature (antipiretici) i neće sniziti povišenu temperaturu tijela, pa uz primjenu klizme treba poduzeti i sve antipiretske mjere uz česta mjerenja tjelesne temperature.

Konvulzije koje traju dulje od 2o minuta mogu dovesti do oštećenja mozga. U prvoj fazi povećava se udarni volumen srca. Tahikardija i hipertenzija povisuje cerebralni krvni protok, a time i povećava potrošnju kisika i glukoze u mozgu. Konvulzivna kriza je praćena s povećanom salivacijom i bronhalnom hipersekrecijom što uzrokuje hipoksemiju i hiperkapniju.

Potreba mozga za kisikom premašuje moguću opskrbu pa dolazi do sloma moždane autoregulacije krvnog protoka—arterijska hipotenzija sa smanjenjem cerebralne perfuzije. Dolazi do oštećenja mitohondrijskog sustava, do stanične acidoze i porasta laktata u cerebrospinalnom likvoru. Zbog kontinuiranog epileptogenog izbijanja kalcij ulazi u stanicu i ireverzibilno oštećuje neuron.

Prognoza bolesnika ne može se dati. Bolesnik može umrijeti tijekom samog statusa kao i u postiktalnoj fazi. Umire se zbog respiracijske ili kardio— cirkulacijske insuficijencije. U teških bolesnika dolazi do tranzitornih i fiksiranih neuroloških oštećenja. Prognoza je bolja ukoliko je primjena adekvatne terapije brža, to jest interval od početka napada do terapije kraći.

TERAPIJA:

Održavanje vitalnih funkcija

Snižavanje temperature, antipiretici, oblozi, tuširanje

Davanje diazepama u dozi 0,2 – 0,3 mg/kg i.v., kod novorođenčadi kontinuirana infuzija 0,3 mg/kg/sat, gdje je diazepam razrijeđen fiziološkom otopinom. Može izazvati depresiju disanja ali je to kratkotrajno, pa se može ponavljati.

Lorazepam djeluje isto brzo ali mu je djelovanje duže.

Midazolam, benzodiazepin takođe se može dati , djelovanje mu je brzo, kratkog trajanja. U teškim stanjima tiopenthal 10 mg/kg polako i.v. kroz 30 minuta.

Laboratorijske analize : acidobazni status, ionogram, ureja, amonijak, glukoza, aceton, aminoacidurija. Pregled oftalmologa, biokemijska, citološka i bakteriološka analiza cerebrospinalnog likvora, EEG, nadzor antiepileptika&u serumu. Prema dobivenim nalazima potrebno je pažljivo korigirati poremećaje.