Diabetes mellitus (šećerna bolest)
Diabetes mellitus ili šećerna bolest, poremećaj je razine glukoze (šećera) u krvi. Do bolesti dolazi kada gušterača (pankreas) prestane u potpunosti ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. Tada stanice ne dobivaju potrebnu hranu za život. Bolest je nasljedna, 50% je vjerojatnost da će osoba dobiti šećernu bolest. Ako je osoba pretila taj postotak se povećava.
Bolest se može manifestirati kroz niz simptoma i znakova:
- polidipsija
- poliurija
- polifagija
- gubitak tjelesne mase
- umor
- laboratorijski nalazi (guk iznad 7 mmol/l na tašte, odnosno iznad 11 mmol/l postprandijalno)
Tipovi šećerne bolesti razlikuju se prema etiologiji, kliničkim simptomima, liječenju, vremenu nastanka, te brzini razvitka akutnih i kroničnih komplikacija.
Hipoglikemija
Hipoglikemija, niska razina glukoze (šećera) u krvi, definira se kao <3,0 mmol/l. Klinička obilježlja hipoglikemije mogu se pojaviti i kod viših razina. Ako se hipoglikemija ne liječi, može dovesti do trajnog oštećenja mozga.
Hipoglikemija je najčešća metabolička bolest, a nastaje kad je metabolizam šećera u organizmu poremećen. Uzrok može biti:
- nedostatan unos ugljikohidrata u organizam ili preskakanje obroka
- prekomjerna tjelesna aktivnost
- liječenje inzulinom ili drugim hipoglikemijskim lijekovima (previsoka doza inzulina)
- izloženost velikim hladnoćama ili vrućinama
- alkohol ili kronični unos alkohola također može dovesti do hipoglikemije.
Kako se hipoglikemija manifestira?
Simptomi i znakovi se mogu razlikovati od pacijenta do pacijenta.
Najčešći simpotomi hipoglikemije su:
- zbunjenost
- blijeda, vlažna koža
- glad
- normalno ili ubrzano disanje
- ubrzani puls, normalan tlak
- dvoslike, parestezije okrajina
- glavobolja
- pospanost
- agresivnost ili neuobičajeno ponašanje
- znojenje
- konvulzije
- apatija, nemir
- koma
- gubitak svijesti
- neurološki poremećaji
Postupak zbrinjavanja hipoglikemije:
- procijeniti sigurnost na mjestu događaja, otkloniti moguće opasnosti prije pristupa
- procjeniti pacijenta ABCDE pristupom
- SAMPLE anamneza, dokumentacija, povijest bolesti, medicinske narukvice, iskaznice
- izmjeriti i dokumentirati razinu šećera u krvi
- ako je osoba pri svijesti, suradljiv s niskom razinom šećera u krvi, treba mu dati glukozu na usta (voćni sok, zašećereni napitak, čokolada) sve dok se razina šećera ne podigne na 5 mmol/l
- ako je osoba bez svijesti, nemiran ili ne surađuje, treba mu dati glukozu iv putem (titrirati prema učinku)
- nakon 10 minuta potrebno je provjeriti razinu glukoze (poželjna vrijednost 5mmol/l)
- promjena svijesti trebala bi nastupiti brzo
- ako pacijentovo stanje ostane isto, treba ga prevesti u bolnicu te putem ga zbrinjavati
Hiperglikemija
Hiperglikemija je stanje povećane razine šećera u krvi. Simptomi hiperglikemije obično nastaju polako a to su: žeđ, učestalo mokrenje i umor.
Dijabetička ketoacidoza (DKA) je stanje koje ugrožava život pacijenta i spada u akutne komplikacije šećerne bolesti. Javlja se kod bolesnika s apsolutnim ili relativnim nedostatkom inzulina što dovodi do visoke hiperglikemije, nakupljanja ketona, razvitka metaboličke acidoze, obilne diureze, dehidracije, te gubitkom natrija, kalija i fosfora.
Najčešći uzroci dijabetičke acidoze:
- akutne infekcije
- infekcije mokraćnih puteva
- slučajni prekid liječenja inzulinom
- početak bolesti koji nije prepoznat
- stereoidi mogu pogoršati situaciju
Simptomi dijabetičke acidoze:
- povećano izlučivanje mokraće
- pojačana žeđ
- povećan apetit
Znakovi:
- osjeti se miris acetona u dahu
- zbunjenost, letargija, gubitak svijesti
- dehidracija, suha usta, zatajenje cirkulacije
- hiperventilacija
- Kussmaulovo disanje
- gubitak tjelesne težine
Postupak zbrinjavanja hiperglikemije:
- procjeniti sigurnost i otkloniti opasnost po sebe i pacijenta
- procjeniti pacijenta ABCDE pristupom
- izmjeriti razinu glukoze u krvi
- procjeniti dehidraciju
- dati kisik
- otvoriti venski put
- provoditi nadzor pacijenta (EKG monitoring, SaO2, tlak, vitalni znakovi)
- dati iv. kristaloide (kod značajne dehidracije dati boluse kristaloida od 250 ml, procjeniti vitalne znakove)
- dokumentirati sve učinjene postupke
- bolesnika treba transportirati u bolnicu zbog terapije inzulinom i terapije tekućinama/elektrolita