Diabetes mellitus (šećerna bolest)

Diabetes mellitus ili šećerna bolest, poremećaj je razine glukoze (šećera) u krvi. Do bolesti dolazi kada gušterača (pankreas) prestane u potpunosti ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. Tada stanice ne dobivaju potrebnu hranu za život. Bolest je nasljedna, 50% je vjerojatnost da će osoba dobiti šećernu bolest. Ako je osoba pretila taj postotak se povećava.

Bolest se može manifestirati kroz niz simptoma i znakova:

• polidipsija
• poliurija
• polifagija
• gubitak tjelesne mase
• umor
• laboratorijski nalazi (guk iznad 7 mmol/l na tašte, odnosno iznad 11 mmol/l postprandijalno)

Tipovi šećerne bolesti razlikuju se prema etiologiji, kliničkim simptomima, liječenju, vremenu nastanka, te brzini razvitka akutnih i kroničnih komplikacija.

Hipoglikemija

Hipoglikemija, niska razina glukoze (šećera) u krvi, definira se kao <3,0 mmol/l. Klinička obilježlja hipoglikemije mogu se pojaviti i kod viših razina. Ako se hipoglikemija ne liječi, može dovesti do trajnog oštećenja mozga.

Hipoglikemija je najčešća metabolička bolest, a nastaje kad je metabolizam šećera u organizmu poremećen. Uzrok može biti:

• nedostatan unos ugljikohidrata u organizam ili preskakanje obroka
• prekomjerna tjelesna aktivnost
• liječenje inzulinom ili drugim hipoglikemijskim lijekovima (previsoka doza inzulina)
• izloženost velikim hladnoćama ili vrućinama
• alkohol ili kronični unos alkohola također može dovesti do hipoglikemije.

Kako se hipoglikemija manifestira?

Simptomi i znakovi se mogu razlikovati od pacijenta do pacijenta.

Najčešći simpotomi hipoglikemije su:

• zbunjenost
• blijeda, vlažna koža
• glad
• normalno ili ubrzano disanje
• ubrzani puls, normalan tlak
• dvoslike, parestezije okrajina
• glavobolja
• pospanost
• agresivnost ili neuobičajeno ponašanje
• znojenje
• konvulzije
• apatija, nemir
• koma
• gubitak svijesti
• neurološki poremećaji

Postupak zbrinjavanja hipoglikemije:

• procijeniti sigurnost na mjestu događaja, otkloniti moguće opasnosti prije pristupa
• procjeniti pacijenta ABCDE pristupom
• SAMPLE anamneza, dokumentacija, povijest bolesti, medicinske narukvice, iskaznice
• izmjeriti i dokumentirati razinu šećera u krvi
• ako je osoba pri svijesti, suradljiv s niskom razinom šećera u krvi, treba mu dati glukozu na usta (voćni sok, zašećereni napitak, čokolada) sve dok se razina šećera ne podigne na 5 mmol/l
• ako je osoba bez svijesti, nemiran ili ne surađuje, treba mu dati glukozu iv putem (titrirati prema učinku)
• nakon 10 minuta potrebno je provjeriti razinu glukoze (poželjna vrijednost 5mmol/l)
• promjena svijesti trebala bi nastupiti brzo
• ako pacijentovo stanje ostane isto, treba ga prevesti u bolnicu te putem ga zbrinjavati

Hiperglikemija

Hiperglikemija je stanje povećane razine šećera u krvi. Simptomi hiperglikemije obično nastaju polako a to su: žeđ, učestalo mokrenje i umor.

Dijabetička ketoacidoza (DKA) je stanje koje ugrožava život pacijenta i spada u akutne komplikacije šećerne bolesti. Javlja se kod bolesnika s apsolutnim ili relativnim nedostatkom inzulina što dovodi do visoke hiperglikemije, nakupljanja ketona, razvitka metaboličke acidoze, obilne diureze, dehidracije, te gubitkom natrija, kalija i fosfora.

Najčešći uzroci dijabetičke acidoze:

• akutne infekcije
• infekcije mokraćnih puteva
• slučajni prekid liječenja inzulinom
• početak bolesti koji nije prepoznat
• stereoidi mogu pogoršati situaciju

Simptomi dijabetičke acidoze:

• povećano izlučivanje mokraće
• pojačana žeđ
• povećan apetit

Znakovi:

• osjeti se miris acetona u dahu
• zbunjenost, letargija, gubitak svijesti
• dehidracija, suha usta, zatajenje cirkulacije
• hiperventilacija
• Kussmaulovo disanje
• gubitak tjelesne težine

Postupak zbrinjavanja hiperglikemije:

• procjeniti sigurnost i otkloniti opasnost po sebe i pacijenta
• procjeniti pacijenta ABCDE pristupom
• izmjeriti razinu glukoze u krvi
• procjeniti dehidraciju
• dati kisik
• otvoriti venski put
• provoditi nadzor pacijenta (EKG monitoring, SaO2, tlak, vitalni znakovi)
• dati iv. kristaloide (kod značajne dehidracije dati boluse kristaloida od 250 ml, procjeniti vitalne znakove)
• dokumentirati sve učinjene postupke
• bolesnika treba transportirati u bolnicu zbog terapije inzulinom i terapije tekućinama/elektrolita