Diabetes mellitus (šećerna bolest)

Diabetes mellitus ili šećerna bolest, poremećaj je razine glukoze (šećera) u krvi. Do bolesti dolazi kada gušterača (pankreas) prestane u potpunosti ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. Tada stanice ne dobivaju potrebnu hranu za život. Bolest je nasljedna, 50% je vjerojatnost da će osoba dobiti šećernu bolest. Ako je osoba pretila taj postotak se povećava.

Bolest se može manifestirati kroz niz simptoma i znakova:

  • polidipsija
  • poliurija
  • polifagija
  • gubitak tjelesne mase
  • umor
  • laboratorijski nalazi (guk iznad 7 mmol/l na tašte, odnosno iznad 11 mmol/l postprandijalno)

Tipovi šećerne bolesti razlikuju se prema etiologiji, kliničkim simptomima, liječenju, vremenu nastanka, te brzini razvitka akutnih i kroničnih komplikacija.

Hipoglikemija

Hipoglikemija, niska razina glukoze (šećera) u krvi, definira se kao <3,0 mmol/l. Klinička obilježlja hipoglikemije mogu se pojaviti i kod viših razina. Ako se hipoglikemija ne liječi, može dovesti do trajnog oštećenja mozga.

Hipoglikemija je najčešća metabolička bolest, a nastaje kad je metabolizam šećera u organizmu poremećen. Uzrok može biti:

  • nedostatan unos ugljikohidrata u organizam ili preskakanje obroka
  • prekomjerna tjelesna aktivnost
  • liječenje inzulinom ili drugim hipoglikemijskim lijekovima (previsoka doza inzulina)
  • izloženost velikim hladnoćama ili vrućinama
  • alkohol ili kronični unos alkohola također može dovesti do hipoglikemije.

Kako se hipoglikemija manifestira?

Simptomi i znakovi se mogu razlikovati od pacijenta do pacijenta.

Najčešći simpotomi hipoglikemije su:

  • zbunjenost
  • blijeda, vlažna koža
  • glad
  • normalno ili ubrzano disanje
  • ubrzani puls, normalan tlak
  • dvoslike, parestezije okrajina
  • glavobolja
  • pospanost
  • agresivnost ili neuobičajeno ponašanje
  • znojenje
  • konvulzije
  • apatija, nemir
  • koma
  • gubitak svijesti
  • neurološki poremećaji

diabetes mellitus

Postupak zbrinjavanja hipoglikemije:

  • procijeniti sigurnost na mjestu događaja, otkloniti moguće opasnosti prije pristupa
  • procjeniti pacijenta ABCDE pristupom
  • SAMPLE anamneza, dokumentacija, povijest bolesti, medicinske narukvice, iskaznice
  • izmjeriti i dokumentirati razinu šećera u krvi
  • ako je osoba pri svijesti, suradljiv s niskom razinom šećera u krvi, treba mu dati glukozu na usta (voćni sok, zašećereni napitak, čokolada) sve dok se razina šećera ne podigne na 5 mmol/l
  • ako je osoba bez svijesti, nemiran ili ne surađuje, treba mu dati glukozu iv putem (titrirati prema učinku)
  • nakon 10 minuta potrebno je provjeriti razinu glukoze (poželjna vrijednost 5mmol/l)
  • promjena svijesti trebala bi nastupiti brzo
  • ako pacijentovo stanje ostane isto, treba ga prevesti u bolnicu te putem ga zbrinjavati

Hiperglikemija

Hiperglikemija je stanje povećane razine šećera u krvi. Simptomi hiperglikemije obično nastaju polako a to su: žeđ, učestalo mokrenje i umor.

Dijabetička ketoacidoza (DKA) je stanje koje ugrožava život pacijenta i spada u akutne komplikacije šećerne bolesti. Javlja se kod bolesnika s apsolutnim ili relativnim nedostatkom inzulina što dovodi do visoke hiperglikemije, nakupljanja ketona, razvitka metaboličke acidoze, obilne diureze, dehidracije, te gubitkom natrija, kalija i fosfora.

Najčešći uzroci dijabetičke acidoze:

  • akutne infekcije
  • infekcije mokraćnih puteva
  • slučajni prekid liječenja inzulinom
  • početak bolesti koji nije prepoznat
  • stereoidi mogu pogoršati situaciju

Simptomi dijabetičke acidoze:

  • povećano izlučivanje mokraće
  • pojačana žeđ
  • povećan apetit

Znakovi:

  • osjeti se miris acetona u dahu
  • zbunjenost, letargija, gubitak svijesti
  • dehidracija, suha usta, zatajenje cirkulacije
  • hiperventilacija
  • Kussmaulovo disanje
  • gubitak tjelesne težine

Postupak zbrinjavanja hiperglikemije:

  • procjeniti sigurnost i otkloniti opasnost po sebe i pacijenta
  • procjeniti pacijenta ABCDE pristupom
  • izmjeriti razinu glukoze u krvi
  • procjeniti dehidraciju
  • dati kisik
  • otvoriti venski put
  • provoditi nadzor pacijenta (EKG monitoring, SaO2, tlak, vitalni znakovi)
  • dati iv. kristaloide (kod značajne dehidracije dati boluse kristaloida od 250 ml, procjeniti vitalne znakove)
  • dokumentirati sve učinjene postupke
  • bolesnika treba transportirati u bolnicu zbog terapije inzulinom i terapije tekućinama/elektrolita