Defibrilacija je oslobađanje električne energije koja se isporučuje srčanom mišiću a može biti neposredna pri otvorenom prsnom košu ili posredna preko stijenke prsnog koša. Indikacija za defibrilaciju su srčani ritmovi i to ventrikularna fibrilacija i ventrikularna tahikardija bez pulsa. Ventrikularna fibrilacija je poremećaj rada srca koji je često povezan s srčanom bolešću, infarktom miokarda ili ventrikularnom tahikardijom.

Do fibrilacije može dovesti i udar električne struje, toksični lijekovi, acidobazna neravnoteža. Fibrilacija je najčešći uzrok iznenadne smrti odraslih osoba a uspješnost defibrilacije opada za 7-10% svake minute.

Defibrilatori mogu biti monofazni i bifazni. Kod monofaznih defibrilatora struje teče u jednom smjeru (iz jedne elektrode u drugu elektrodu) dok kod bifaznih defibrilatora struja teče najprije u jednom smjeru a zatim u drugom. Bifazni defibrilatori su u mogućnosti prekinuti fibrilaciju s manjom enegijom, što bi bilo za pretpostaviti da će i sama oštećenja srčanog mišića biti manja.

Defibrilacija može biti automatska i ručna što ovisi o uvježbanosti i ovlaštenosti osoblja koji izvodi defibrilaciju, njihovoj opremljenosti te o zakonima države.

Da bi defibrilacija bila uspješna, srčani mišić mora dobiti dovoljnu količinu električne energije. Na tu količinu isporučene električne energije utječe nekoliko čimbenika:

* veličina i tjelesna težina pacijenta
* lijekovi (koji su dobiveni u reanimaciji)
* pravilan položaj ručnih odnosno samoljepljivih elektroda
* otpor prsnog koša
* vrijeme
* količina električne energije
* utjecaj vremena (utapljanje u vrlo hladnoj vodi)

Čimbenici koji djeluju na otpor prsnog koša:

* veličina i položaj defibrilacijskih elektroda
* kontakt između kože i elektroda
* broj prethodnih šokova
* vremenski razmak između šokova
* faza ventilacije u trenutku šoka
* pritisak elektroda na prsni koš

Veće elektrode smanjuju otpor prsnog koša ali treba paziti opet da ne budu prevelike. Ne smiju biti spojene. Veličina kod odraslih osoba bi trebala biti između 8 i 12 cm. Pedijatrijske elektrode su obično promjera 4,5 cm a te se mogu koristiti i za dojenčad.

Koža slabo provodi električnu enegiju pa je stoga potrebno ostvariti dobar kontakt između elektroda i kože. Otpor prsnog koša ćemo smanjiti upotrebom provodljivih sredstava a samim time ostvarujemo i bolji kontakt. Bez provodljivih sredstava na koži bi izazvali opekline a otpor bi bio veći. Također otpor povećavaju i vlažna koža te zračni džepovi.

Otpor prsnog koša se smanjuje sa svakom slijedećom defibrilacijom, a vremenski razmak je vrlo važan. Što je kraći vremenski razmak između pojedin¸ih defibrilacija otpor je također manji.

Zrak slabo provodi električnu struju tako da je otpor prsnog koša veći ako defibriliramo pacijenta u toku udisaja. Bolji rezultati se postižu kod defibrilacije u fazi izdisaja.

Ručne elektrode kod defibrilacije treba čvrsto pritisnuti na prsni koš pacijenta i to otprilike snagom od 8 kg.

Položaj elektroda:

– antero-lateralni položaj

– antero-posteriorni položaj

U izvanbolničkim uvijetima najčešće se koristi antero-lateralni položaj elektroda. Jedna elektroda (obično je označena ili na njoj piše STERNUM)  se postavlja ispod pacijentove desne klavikule uz sternum a druga elektroda (također je označena a obično na njoj piše APEX) se postavlja u srednju aksilarnu liniju druge strane pacijentovog prsnog koša otprilike na položaju elektrode V 6 koju koristimo kada radimo  12 kanalni EKG. To je standardni položaj elektroda za defibrilaciju. Naravnn možemo koristiti i samoljepljive elektrode postavljajući ih na isti ili na antero-posteriorni položaj.

Energija električnog šoka:

MONOFAZNI DEFIBRILATORI:    360 J  (prva defibrilacija i sve ostale defibrilacije)

BIFAZNI DEFIBRILATORI:    150 – 200 J (za prvu defibrilaciju) i 150 – 360 J (za drugu defibrilaciju kao i sve ostale) tj. primjenjuje se ista ili viša energija što ovisi o mogućnostima aparata.

Za vrijeme postupka defibrilacije treba voditi brigu da se primjenjuju pravila sigurne defibrilacije.

POSTUPAK DEFIBRILACIJE

*  potvrditi srčani zastoj
*  potvrditi ventrikularnu fibrilaciju ili ventrikularnu tahikardiju bez pulsa na zaslonu monitora ili preko elektroda defibrilatora
*  postaviti elektroprovodljivi gel na prsni koš pacijenta (na mjesto gdje dolaze elektrode, ili postaviti gelirane maramice) a u slučaju da  koristimo samoljepljive elektrode onda postavljamo njih)
*  postaviti elektrode defibrilatora preko elektroprovodljivog gela ili jastučića (maramica s gelom)
*  ukloniti kisik s područja defibrilacije (1 metar) ako pacijent nije intubiran
*  vozilo mora biti zaustavljeno (ako se defibrilira u vozilu)
*  odabrati ispravnu količinu energije
*  paziti da nema dodira s pacijentom
*  napuniti defibrilator  s određenom energijom
*  defibrilirati

literatura:

– International Liaison Committee on Resuscitation. Part 3. Defibrilation.2005
International Consensus on Cardiopulmonary Resuscitation and Emergency Cardiovascular Care Science with Treatment Recommendations. Resuscitation 2005;67:203-211.
– A-FORM,Pula; priručnik: Defibrilacija: što biste trebali znati (prijevod djela: Defibrilation)
– International Liaison Committee on Resuscitation. Part 4. Advanced Life Support. 2005 International Consensus on Cardiopulmonary Resuscitation and Emergency Cardiovascular Care Science with Treatment Recommendations. Resuscitation 2005;67:213-247.
– Nolan JP, Deakin CD, Soar J, Bottiger BW, Smith G. European Resuscitation Council Guidelines for Resuscitation 2005. Section 4: Adult advanced life support. Resuscitation 205;67 Suppl 1:S39-86.